FR-LE MONDE 5.5.ANALIZA O RATU U SRJ

FRANCUSKA LE MONDE 5. V. 1999. Zapadnoj bi javnosti uskoro moglo ponestati strpljenja Claire Trean komentira NATO-vo djelovanje u SRJ: "Otkako je počela NATO-va operacija u Jugoslaviji, francuski čelnici puno govore: Predsjedniku Republike u ponedjeljak je to bio peti televizijski nastup. U pravu su, jer osjećaju što ih čeka, u Francuskoj i drugdje: nepovjerenje javnosti koja je izuzetno pozitivno odgovorila na vojno djelovanje, ali je danas na rubu strpljenja. Iako joj se obraćaju, politički dužnosnici ne odgovaraju uvjerljivo na najvažnije pitanje, ono o djelotvornosti pokrenute operacije. Jacques Chirac je u ponedjeljak otvoreno izrazio strah da su najnovije smicalice jugoslavenskoga Predsjednika - oslobađanje trojice američkih vojnika, 'mirovni prijedlozi' upućeni Billu Clintonu, itd. - kojima želi dobiti na vremenu, unijele pomutnju među duhove. Predsjednik Republike objasnio je, dakle, da ne treba biti lakovjeran. Slobodanu Miloševiću ne može se, rekao je, 'nipošto vjerovati', jer on šalje svoju tzv. 'poruku mira' preko pobožnog Jessiea Jacksona, a istodobno protjeruje iz Prizrena sve njegove stanovnike albanskog podrijetla i nastavlja sustavno 'uništavati jedan narod'. Dobro je na to podsjetiti i, pred tim zločinačkim spletkama, odbaciti sve 'gospodarske i strategijske razloge' kako bi se pozvalo na 'moral', na 'poštenje naroda' i 'stanovitu ljudskost'. To je dobro, osim što je javnost već čula te razloge i zna što može očekivati od g. Miloševića i koja traži samo jedno: da ga se pobijedi i da se što prije zaustavi njegovo zločinačko djelo. Treba biti svjestan da je svaki dan važan, jer se broji u patnjama, u smrtima civila; jer taj rat za sada ubija samo civile. Nitko, zapravo, nije lud da vjeruje Miloševićevim spletkama. No nitko ne može mirno spavati dok ima pred očima slike prognanika koje nas stalno salijeću. I dok gleda trupla djece spaljene grješkom - oprostite, na ovoj ih visini ne vidimo dobro, nismo mislili da autobus i prva pomoć mogu ići preko mosta, ni vlak po pruzi... Sto pedeset ili dvjesto ubijenih grješkom i nekoliko 'usputnih gubitaka' jesu za žaljenje, ali to je malo u usporedbi s učestalosti polijetanja zrakoplova, kažu hladno stratezi. No u ratu u kojemu se ne vide uspjesi i kojemu se ne nazire kraja, te grješke i neuspjesi sve su nepodnošljiviji. Oni su na putu da uzdrmaju potporu zapadne javnosti i proizvedu osjećaj besmisla. 'To je kvadratura kruga, kažu u francuskom vrhu. Ako ne pojačamo djelovanje, kažu da smo prespori, da ostavljamo previše vremena srpskim snagama za zločine. Ako ih pojačamo, kao što sada činimo, veća je opasnost za pilote i opasnost od pogrješke.' Kada je riječ o vojnim uspjesima o kojima je u ponedjeljak govorio g. Chirac, oni za sada ne mogu ukloniti sumnje: spora i neizravna strategija onesposobljavanja srpskog represivnog aparata ne premješta vojsku s Kosova, ne sprječava paravojne postrojbe i specijalnu policiju da pustoši. Budući da se ta strategija ne može za sada promijeniti (u ovoj fazi ne bi bilo konsenzusa za drugu vrstu djelovanja, primjerice na kopnu), držimo se istog pravca, pozivajući se na opravdanost djelovanja, i istodobno promičemo diplomatsko rješenje. Zapad sve napore usmjerava prema Rusiji kako bi je potaknuo ne da odobri udare, već da podupre uvjete koji se postavljaju g. Miloševiću, a od kojih on ne odustaje (prekid vatre, povlačenje srpskih snaga s Kosova, povratak izbjeglica, dolazak međunarodnih snaga u pokrajinu, davanje samouprave). Zadnjih je tjedana uočljiva promjena ruskog stajališta, koju je poglavar francuske države htio pozdraviti svojim posjetom Moskvi 12. i 13. travnja. 'Rusija je, rekao je, odlučila sudjelovati u dogovaranju, vodeći u potpunosti računa o zahtjevima koje je iznio glavni tajnik UN-a.' Ti zahtjevi što ih je Kofi Annan preuzeo na sebe, jesu zapravo onih pet točaka koje traže saveznici. U ovom času ruski dužnosnici u suradnji sa Zapadom rade na točnom određivanju tih pet točaka (kojim redom, po kojem vremenskom rasporedu, tko će sudjelovati u međunarodnim snagama, itd.). Bila je to tema razgovora koje je g. Černomirdin u ponedjeljak vodio u Washingtonu, a koji će se nastaviti na drugim mjestima. Zadaća je, pošto se postigne sporazum s Rusima o pet točaka, da se on nametne Beogradu kao obvezujuća odluka Vijeća sigurnosti UN-a. Vijeće će još morati razmisliti kako će nametnuti odluku, uključujući i raspravu koja se danas smatra zabranjenom temom: kopnena operacija u Jugoslaviji, u novim međunarodnim prilikama i u 'okolišu' koji će udari možda učiniti manje opasnim. No ta diplomatska strategija, to više što je sračunata na uspjeh, također je spora. A jedna od glavnih poteškoća za savezničke diplomate jest da sačuvaju strpljenje javnosti."