VOA 14.IV.SMITH:POLITIČARI-VOJNICI

GLAS AMERIKE - VOA 14. IV. 1999. Zračni napadi NATO saveza ulaze u svoj četvrti tjedan. Izvedeno je oko šest tisuća borbenih letova. Štete na jugoslavenskoj vojnoj i industrijskoj infrastrukturi, kao i na vojnim efektivima su znatne. Međutim, gotovo od početka zračne ofenzive nad Jugoslavijom, u američkoj se javnosti čuju kritike koje se mogu sažeti u ovoj kratkoj rečenici: zračnom se silom ne dobivaju ratovi, za pobjedu će biti potrebne kopnene snage. Novinar Glasa Amerike Andre de Nesnera razgovarao je o tom pitanju s dvojicom vojnih stručnjaka. Umirovljeni admiral Leighton Smith zapovijedao je zračnim napadima NATO saveza na srpske ciljeve u Bosni i Hercegovini, u ljeto 1995. On smatra da zapovjednici snaga NATO saveza, a pogotovo piloti, izvrsno obavljaju svoj posao - pogotovo ako se uzmu u obzir ograničenja koja postavljaju političari, predstavnici 19 zemalja članica. = Postupak izbora ciljeva je pogrešan. Cilj se određuje u prvom redu po kriteriju isključenja popratne štete, odnosno civilnih žrtava, do kojih bi moglo doći bombardiranjem. Ta se procjena obavlja u Sjedinjenim Državama. Sljedeći korak - predstavnici 18 drugih članica NATO saveza razmatraju popis ciljeva i odlučuju koje treba uništiti. Zbog toga nemam dijam da se ciljevi uništavaju po nekoj određenoj logici. Ne postoji opća strategija, ne zna se što je točno cilj zračne kampanje, kaže Leighton Smith. On smatra da političari imaju prevelik nadzor nad zračnom ofenzivom NATO saveza i na taj način vojsci otežavaju posao. Umirovljeni pukovnik Ralph Peters akciju NATO saveza naziva 'političkom kampanjom koja ima vojnu komponentu'. I on smatra da je korijen problema u tome što smjer i intenzitet operacije zapravo određuju politički čelnici 19 zemalja članica NATO saveza. Posljedica toga je prilično sramežljiva zračna ofenziva, kaže Ralph Peters i dodaje: = Trebala su nam dva tjedna da postignemo intenzitet jednodnevne operacije u akciji Pustinjska oluja, u Zaljevskom ratu protiv Iraka. Čak i to je trebala biti simbolična gesta koja bi impresionirala Slobodana Miloševića. Međutim, to se nije dogodilo. Ta činjenica, smatra Ralph Peters, upozorava na jedan važan i prilično težak problem koji se tiče političkoga čelništva u glavnim članicama NATO saveza. = Radi se o generaciji političara koji nisu nikad bili u vojsci. To su, primjerice, Tony Blair, Gerhard Schroeder i Bill Clinton. Oni vojsku nikad nisu smatrali važnom, nisu smatrali da je važno naučiti što vojska može, a što ne može. Njima nisu jasna ograničenja vojne sile. I konačno, oni nisu svjesni da je rat - ako se u njemu želi pobijediti - ponekad vrlo krvav. Ovi su političari cijeloj ovoj situaciji pristupili prilično naivno i arogantno, kaže Ralph Peters. U međuvremenu, zračna ofenziva NATO saveza ne prestaje. Zapovjednik NATO saveza, general Wesley Clark, zatražio je od Sjedinjenih Država da osiguraju još tri stotine dodatnih zrakoplova. Time će se broj ratnih zrakoplova u kampanji protiv Jugoslavije udvostručiti, u odnosu na početak ratnih operacija prije tri tjedna i njihov ukupni broj dostići će gotovo tisuću. (VOA)