FR-LE MONDE 15.4.DIPLOMACIJA ZA KOSOVO

FRANCUSKA LE MONDE 15. IV. 1999. Diplomatska ofenziva mogla bi biti duga i teška "Čuda neće biti. Diplomatska ofenziva koju je Zapad započeo ovoga tjedna kako bi pokušao pokrenuti rješenje sukoba dugotrajan je proces. Kao i vojna ofenziva, i ona nailazi na teškoće. Razgovor koji je u utorak održan između Amerikanke Madeleine Albright i njezina ruskog kolege Igora Ivanova nije otvorio nove mogućnosti. A glavni tajnik UN-a Kofi Annan zacijelo neće otići u Beograd nakon susreta s europskim čelnicima u srijedu navečer u Bruxellesu: u ovom času nema mogućnosti za posredovanje. Što god da misli o Slobodanu Miloševiću, Igor Ivanov nije bio kadar dati gospođi Albright obećanja koja bi mogla riješiti krizu. 'Naš razgovor nije bio jednostavan', istaknuo je ruski ministar, potvrđujući svoju spremnost da nastavi 'diplomatske napore za postizanje političkog rješenja'. Ruski čelnici u ovome času očito se ne mogu - zbog unutarnjopolitičkih razloga - 'pomaknuti' glede Kosova. Štoviše, u danima koji dolaze treba izbjegavati uključivanje njihova ministra vanjskih poslova u daljnje susrete sa zapadnim kolegama. Čini se da se susret G8 (sedam najrazvijenijih zemalja i Rusija) na ministarskoj razini, koji organiziraju Nijemci, više ne može promatrati jako kratkoročno: ruski se čelnik ovih dana očito ne može previše pokazivati s onima koji bombardiraju Jugoslaviju. Dakle, glavna zasluga susreta u Oslu je ta što je uopće održan. To za sada nije puno, ali je vrlo važno za nastavak. Za Amerikance je bilo važno podsjetiti da NATO-vo djelovanje u Jugoslaviji nije imalo zadaću poniziti Rusiju, napadajući jednu od njezinih takozvanih saveznica i da Washington, naprotiv, računa s konstruktivnim dijalogom s Moskvom u traženju rješenja. Isto tako, za Europljane je važno da u srijedu u Bruxellesu podsjete kako je taj sukob njihov, da oni preuzimaju odgovornost za nj i da njihovo upletanje može polagati pravo na međunarodnu legitimnost. Francuski su dužnosnici ovih dana nastojali na potrebi - neizbježnoj prema njihovu mišljenju - da konačno rješenje jamči UN. Nijemci su na istom pravcu, pa se očekivalo da susret petnaestorice na vrhu u srijedu navečer u Bruxellesu službeno potvrdi to načelo kao europski zahtjev. Konkretno, zapadni se pristup sastoji u dogovaranju s Rusima o tom konačnom rješenju. Tada bi Vijeće sigurnosti UN-a moglo donijeti rezoluciju u sklopu - kako se nadaju - članka 7. Povelje UN-a koji dopušta uporabu sile. Time bi se znatno pojačao pritisak na Slobodana Miloševića, iako uspjeh (tj. Miloševićevo prihvaćanje uvjeta te rezolucije) nije zajamčen. Time bi se također promijenile prilike u kojima se provodi vojna operacija Zapada i, dobivanjem međunarodne legitimnosti, proširio izbor daljnjih mogućnosti. Još smo jako daleko od toga. Da bi Rusi odobrili rezoluciju u Vijeću sigurnosti, Zapad se mora s njima dogovoriti oko cilja kojemu teži nakon Rambouilleta, napose oko bitnih značajka snaga za posredovanje koje bi nadzirale provedbu rješenja koje bi uključivalo razvojačenje pokrajine. Razmještaj stranih snaga na području suverene države koja ih ne prihvaća 'jedna je od najtežih točaka' u rješavanju krize, rekao je g. Ivanov nakon susreta s gospođom Albright. Rusi od početka govore kako će odobriti samo ono što je Beograd spreman prihvatiti. Ruski je ministar vanjskih poslova u utorak ipak bio otvoreniji: moramo nastaviti, rekao je, traženje 'prihvatljivog oblika međunarodne nazočnosti na Kosovu' koje neće biti isključivo izraz NATO-a, već će također uključivati UN i OESS. Zapad je također pokazao stanovitu otvorenost u svezi s time, ali u ovoj fazi nisu uskladili svoja glazbala. Amerikanci nastoje da NATO stvarno nadzire buduće posredovanje i da ono bude 'snažno', bilo s mandatom UN-a, kao što je danas slučaj sa SFOR-om u Bosni, uz sudjelovanje sastava iz zemalja koje nisu članice Saveza, poput Rusije. Francuzi su za takvo vojno djelovanje, ali također žele proučiti različite oblike 'ambalaže' kako bi se izbjeglo provokativno isticanje NATO-a. Čini se da Nijemci idu još dalje predlažući pokretljivije snage od onih koje su predviđene u Rambouilletu, odmah pošto strane prihvate razvojačenje pokrajine i pošto NATO-ve postrojbe ostanu u susjednim zemljama. Sve to zahtijeva dodatno dogovaranje saveznika koje će možda biti teško, a još će teže biti između Zapada i Rusije. Ona će se na koncu, umjesto protivljenja koje bi ju ostavilo po strani, morati odlučiti za djelatno sudjelovanje u donošenju rješenja koje će za nju biti povoljno", piše Claire Trean.