FR-LE MONDE 5.5.GARDE O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 5. V. 1999. Hoće li zločin na Kosovu biti kažnjen? "Što treba činiti na Kosovu? Nastaviti s udarima, vratiti se diplomaciji, započeti kopnenu operaciju? Te mogućnosti, jedine o kojima se obično raspravlja, odnose se samo na postupak. Uzalud je o tomu govoriti ako prvo nije utvrđen cilj koji se želi postići. O tomu se rijetko raspravljalo. Ta se rasprava mora voditi u potpunoj jasnoći. U utvrđivanju zadaće ne može se zanemariti taj golem, sveobuhvatan i nečuven fenomen koji se dogodio prije nekoliko tjedana: provedba plana za uništenje čitavog jednog naroda, kosovskih Albanaca; temeljito etničko čišćenje čitavoga jednog područja praćeno pokoljima, silovanjima, požarima, otimačinama, nasiljem svake vrste i, napokon, općim protjerivanjem; najveći zločin protiv čovječnosti počinjen u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, iste vrste, ali većih razmjera nego onaj u Bosni. Od sada postoji samo jedno pitanje: hoće li zločin biti kažnjen ili ne? Trebamo se odlučiti za jedno od dvoga: ili će nove demografske prilike koje srpska vlast u ovom času uspješno provodi - Kosovo 'slobodno od Albanaca' (u smislu u kojemu su nacisti govorili o zemlji koja će biti 'judenfrei')- biti konačne, ili će se ponovno uspostaviti prijašnje stanje, protjerani će se Albanci moći vratiti u svoju zemlju i tu živjeti u miru uživajući sva prava. U prvom slučaju, kakva god bila diplomatska i institucionalna ambalaža, Milošević će pobijediti, a demokracije će, uza sav svoj arsenal i tehnologiju, biti poražene. Pouka o njihovoj nemoći bit će za primjer brojnim budućim diktatorima na Balkanu i u svijetu. U drugom slučaju, srpski će Predsjednik izgubiti, i ta će se pouka gotovo posvuda shvatiti, a ljudska će prava napredovati. (...) No čini se da pregovori koji su u tijeku, napose zahvaljujući ruskom posredovanju, kreću još besmislenijim i opasnijim putem: zahtjevi su manji nego u Rambouilletu, uz međunarodnu nazočnost na Kosovu koja toliko ne obvezuje: UN umjesto NATO-a, rezolucija koja veže ruke Zapadu, postupno i nedovoljno povlačenje Srba... Sve se događa kao da je glavna briga pregovarača: 'Kako ćemo nagraditi Miloševića za sve zločine koje su njegove postrojbe počinile u zadnjih pet tjedana?' Iznova moramo opetovati: povratak Rambouilletu bez mijenjanja uvjeta koji su tada bili postavljeni, bez obzira na novu i strašnu stvarnost na Kosovu i, još više, odustajanje od Rambouilleta i nagrađivanje Miloševića za iste strahote, značilo bi odobriti zločine protiv čovječnosti. Bilo bi to veliko priznanje poraza za zapadne zemlje, prijetnja budućem miru i demokraciji u svijetu. Za vlade na Zapadu ne može biti druge prihvatljive zadaće osim obnavljanja Rambouilleta koji će biti malo oštriji u gore spomenutom smislu i uključivati odštetu za počinjene zločine (a da ne govorimo o kažnjavanju krivaca, što je u ovlasti druge instance). Samo ako se prihvati takvo rješenje, i samo onda možemo razgovarati o postupku. U početku, pregovori u obliku u kojemu su započeti, ne mogu zadovoljiti, budući da pregovori u tijeku kasne za događajima pet tjedana. Srbi će morati kapitulirati. Iako udari moraju jednom dovesti do uspjeha, oni se moraju popratiti uvjerljivom prijetnjom i očitom spremnošću za kopnenu operaciju. Svaka otvorena izjava zapadnih dužnosnika kojom se uklanja ta mogućnost, ili je čini manje mogućom, slabi djelotvornost udara, prisilno ih produžuje bez rezultata, produžuje patnje Kosova, samu Srbiju zavija u crno, izlaže vojnike novim pogibeljima, potiče umor javnosti i umnaža opasnost od konačnog poraza. No u ovom bi slučaju poraz bio zločin. Ako zračni udari zbog nedovoljne odlučnosti i želje da se stvarno primijene postupci koji će odgovarati postavljenim ciljevima, ne omoguće naknadu najvećeg zločina koji su počinile srpske vlasti na Kosovu, i njih će kasnije osuditi kao zločin. Još nešto o prijedlogu podjele Kosova: neki dobronamjerni pojedinci tako žele pobjeći od 'ili-ili'. Oni možda misle da je manji zločin protjerati devetsto tisuća, umjesto milijun i osamsto tisuća ljudi. Neka ponovno u Bibliji pročitaju priču o Salomonovoj presudi. Oni koji predlažu podjelu su Srbi. To nipošto nisu Albanci. Žena koja želi podijeliti dijete popola nije prava mati", na naslovnici lista piše Paul Garde, umirovljeni profesor sveučilišta u Provansi.