AU 20. IV. SN BLEWITT: RATNI ZLOČINI

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 20. IV. 1999. Krvnik iz susjedstva List objavljuje interview Ronalda Eschera s Australcem Grahamom Blewittom, predstavnikom glavne tužiteljice haaškog suda UN za ratne zločine Louise Arbour. - 'Etničko čišćenje', genocid, zločini protiv čovječnosti, mučenja, silovanja: tim se zlodjelima svakodnevno bavite. No kad te strahote odjednom poprime konkretne crte lica određene osumnjičene osobe - kako Vam ti ljudi izgledaju? = Jako je teško odgovoriti na to pitanje. Ranije sam se bavio nacističkim zločinima jer sam nekoliko godina bio ravnatelj australskog državnog tužiteljstva. Vođene su istrage protiv ljudi koji su nakon rata iselili u Australiju. Većinom je riječ bila o nacističkim kolaboraterima. U tom sam kontekstu morao provjeravati i iskaze svjedoka. Dakle, imam osnovu za uspoređivanje onog što se tada dogodilo i ovog što se sada događa na području bivše Jugoslavije. Želim upozoriti na sljedeće: u našim istragama provjeravamo dva aspekta. Prvi aspekt: valja postojati izvjesnost da je uopće počinjen zločin. To nas dovodi u izravan kontakt sa svjedocima i žrtvama, s njihovom pogođenošću i patnjom. Drugi aspekt: moramo utvrditi tko je odgovoran za te zločine. Pred nama u početku nastaje slika osoba koje su prouzročile te patnje, pritisnule obarač, silovale i mučile. No, moram biti pošten i reći da te osobe nisu naš glavni interes. Više nas zaokupljaju ljudi na višem stupnju ljestvice odgovornosti, oni koji su sve te zločine dopustili ili zapovijedili. Dakle, vratimo se Vašem pitanju: što potiče te ljude da počine takve zločine? Oni dolaze iz određenih - bilo policijskih bilo vojnih - organizacijskih struktura. Pristupili su tim strukturama kako bi slijedili zapovijedi. No, motivi su često različiti. Navest ću jedan primjer: u tim zapovjednim strukturama pronalaze takve ljude na temelju njihove okrutnosti te se upravo zato mogu u njih pouzdati. Dakle, zapovjednici su se poslužili tim ljudima zato što su ovi unaprijed bili na glasu kao posebno okrutne ili bezobzirne osobe. Drugi primjer: pred sudom smo imali čovjeka koji je izjavio da je kriv za zločine u Srebrenici. Bio je vojnik i odjednom se određenog dana našao na određenom mjestu u postrojbi za smaknuća. Kada je htio odbiti sudjelovanje u smaknućima, navodno su mu kazali da će i sam biti ustrijeljen. Dakle, kod ljudi koji počinjaju takve zločine vidite dva lica: neki su prepuni osjećaja krivnje a drugima nije žao ni zbog čega - možda im je samo žao što su uhvaćeni. - Usprkos tome teško je shvatiti kako obični građani, susjedi postaju masovne ubojice ili krvnici... = Dopustite mi da se kratko osvrnem na ratne zločine u Ruandi, koje je do određenog stupnja moguće usporediti sa strahotama počinjenim u Bosni. U Ruandi su susjedi krenuli na susjede. Po mom mišljenju, korijen tih zločina leži u strahu da treba preduhitriti susjeda u napadu jer će u protivnom on prvi napasti. Sve je to potpireno manipulacijom masovnih medija i sustavnom propagandom. Čim je potpaljen, taj je požar izmaknuo kontroli. Smatram da u tom pogledu postoje paralele s onim što se dogodilo i u Bosni. No, na Balkanu valja tome dodati i desetljeća, čak i stoljeća mržnje. Političari su iskoristili to prastaro nepovjerenje prema drugima za svoje interese. - Iako ste kao tužitelj otvrdnuli - nije li - upravo zbog Vaših iskustava s nacističkim zločinima - loš osjećaj kad čovjek uoči da ljudi nisu izvukli nikakvu pouku iz strahota Drugoga svjetskog rata? = Političke vođe, koje rabe takav rat kako bi osigurale svoju vlast, ostaju uvijek iste u čitavoj povijesti. Smatram da nas to vraća na ulogu koji može igrati haaški sud. Nakon suđenja ratnim zločincima u Nuernbergu i Tokiju postojala je nada da će ljude ubuduće biti moguće odvratiti od takvih zločina. No, čak ni trajni međunarodni sud, koji je netom osnovan, ne može dokrajčiti sve zločine. Ipak, donedavno nije postojala ni mogućnost privođenja ratnih zločinaca pravdi na međunarodnoj razini. To se sada promijenilo. Stoga vjerujem da ćemo u budućnosti doživljavati manje okrutnosti i zločina protiv čovječnosti, iako oni neće potpuno nestati. U slučaju Bosne napravljena je teška greška kada nisu rigorozno uhićene sve osobe optužene za ozbiljne zločine. Ta činjenica utječe danas na rat na Kosovu. Činjenica da general Ratko Mladić i srpski vođa Radovan Karadžić nisu uhićeni bila je jasan signal predsjedniku Miloševiću. Naime, nepoštivanje odredba suda ne povlači nikakve konzekvencije. I obratno - uhićivanje Mladića i Karadžića u slučaju Bosne bilo bi jako pozitivan signal. Naime, u tom bi slučaju Milošević dva puta promislio prije no što bi se odlučio za ovakve poteze na Kosovu. Treba izvući još mnoge pouke. - Sud nije još ni završio obradu zločina, počinjenih tijekom rata u Bosni, a na njegova vrata već se obrušava sljedeći val zločina, počinjenih u ratu na Kosovu. Nije li sud beznadno preopterećen? = Možemo izići na kraj s poslom. Doduše, očekuju li ljudi trenutne rezultate, bit će razočarani. Takvi slučajevi zahtijevaju određeno vrijeme. Točno je da smo trenutačno zapljusnuti zbivanjima na Kosovu te da ćemo to morati rješavati u skladu s našim mogućnostima. No, tako je bilo i u slučaju ratnih zbivanja u Bosni. Postoji mogućnost skrivenih optužnica i slučajevi kasnijeg uhićenja i pokretanja sudskog postupka. Ista stvar dogodit će se i u slučaju Kosova. Sada se možemo samo nadati da postoji političko rješenje. Čim rat prestane, imat ćemo mogućnost za pokretanje istraga i podizanje optužnica protiv mjerodavnih ljudi - i to ćemo i učiniti. Što više zločina, to više optužnica. Teško je ali ne i nemoguće. - Nije li Vaše gledište čak i pozitivno? Nije li čovjek sklon pomisliti da je sud tek mali kotačić u mehanizmu koji bi prema van trebao sugerirati lijepi privid pravednosti i okajavanja grijeha? = Moguće je gledati stvari i iz takve perspektive ali mi zastupamo drugačije gledište. Nismo običan mali kotačić - angažiralo nas je Vijeće sigurnosti UN. Mi smo dijete politike ali dana nam je neovisnost da činimo ono što i činimo - bez političkog utjecaja. Održavamo dobru suradnju s velikim brojem država, što pak pokazuje da nismo tek običan kotačić u velikom mehanizmu. Da smo angažirani samo radi političke demonstracije, vjerojatno nitko ne bi s nama surađivao. Smatram da jednostavno moramo biti optimisti. Postoje razlozi koji potkrepljuju uvjerenje da će - kada sve bude gotovo - biti moguće utemeljiti zakon i pravdu na međunarodnim osnovama. Samo međunarodni temelji moći će utjecati na smanjenje broja zločina protiv čovječnosti. Nitko neće moći odvratiti ljude od međusobnih sukoba jer takva je njihova priroda. No, postoji bar mogućnost utjecaja na takvo ponašanje i njegove promjene te prisiljavanja ljudi na odgovarajuće ponašanje sukladno pravu i zakonima. Ta težnja čak nadilazi osiguravanje pravde i okajavanja zločina, počinjenih na području bivše Jugoslavije. Cilj je još viši. Takvo razmišljanje nije idealistično već jednostavno nužno.