US IHT 3. V. SHAWCROSS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. VI. 1999. Mračni izgledi na kosovskoj diplomatskoj bojišnici "Kad se glavni tajnik Kofi Annan prošloga tjedna sastao s Borisom Jeljcinom da pokuša stvoriti mirovni plan za Kosovo, ruski je Predsjednik izgovarao samo pripremljene rečenice. No dok se pozdravljao, oživio je i spontano ustvrdio: 'Zajedno, vi i mi smo nepobjedivi. Zajedno mi možemo dovršiti ovaj rat.' To očito nije slučaj, koliko god čovjek, iz različitih razloga, želio da se rješenje može tako lako naći. G. Annan zna da će potraga za nekom vrstom mira, u kojem se izbjeglice mogu vratiti na Kosovo pod zaštitom međunarodnih snaga, biti veoma dugačak proces. No on također vjeruje da će se NATO, nakon što je dosad namjerno držao UN izvan krize, prije ili kasnije morati okrenuti toj organizaciji. G. Annan se također boji posljedica beskrajnog bombardiranja. Briga o tome kako NATO vodi rat raste. Krajem prošlog tjedna, visoka UN-ova povjerenica za ljudska prava, Mary Robinson, žestoko je napala snage NATO-a jer nisu tražile odobrenje Vijeća sigurnosti za bombardiranje Jugoslavije. Zašto nisu? Jer su znale da će Rusija i Kina iskoristiti svoje pravo veta. Dva glavna pitanja o kojima se prošloga tjedna u Moskvi raspravljalo, i nisu riješena, bila su koja će vrst međunarodne sile na posljetku ući u Kosovo i kad bi trebalo obustaviti bombardiranje. NATO inzistira da se mora naći barem u srži bilo kakve takve sile; Slobodan Milošević kaže 'ne'. Jedna preliminarna ruska zamisao bila je stvoriti široko 'polje operacija' koje bi uključivalo i Makedoniju i Albaniju, a u kojem bi Sjedinjene Države mogle nadzirati bojište izvan samog Kosova. To se mnogim izbjeglicama ne bi svidjelo. Rusi su, u korist g. Miloševića, inzistirali da se bombardiranje mora obustaviti da bi g. Milošević ozbiljno razgovarao. G. Annan je izjavio da zna da NATO to nikad ne bi prihvatio. A zašto bi, s obzirom na užasnu okrutnost kojom Miloševićeve ubojice još uvijek napadaju Kosovare? Rusi su, trenutačno, tek posrednici između NATO-a i Beograda. Njihovi su motivi miješani. Kad su se g. Annan i njegov tim prošloga tjedna sastali s g. Jeljcinom, premijerom Jevgenijem Primakovim, ministrom vanjskih poslova Igorom Ivanovim i izaslanikom za Balkan, Viktorom Černomirdinom, Rusi su bili veoma sretni što su opet u središtu pažnje. Oni su upravo primili američkog zamjenika ministrice vanjskih poslova Strobea Talbotta. Snage NATO-a stalno ponavljaju koliko je Moskva presudna za svako rješenje. G. Annan je to također naglasio. Oni su inzistirali da g. Milošević neće nikad popustiti, nikad ustuknuti. G. Černomirdin je rekao da je za svog posljednjeg posjeta Beogradu očekivao da će naći g. Miloševića utučenog, ali je uvidio da je on zapravo 'junak' iza kojeg su se Srbi ujedinili. Rusi su iznijeli poznato stajalište da bi g. Milošević, kad bi pristao na zahtjeve NATO-a, vjerojatno bio zbačen i smijenjen nekim još gorim. Taj je argument sve manje uvjerljiv, budući da je teško vidjeti išta gore od onog što se već dogodilo na Kosovu. Annan se boji da, koliko god težnja NATO-a da spasi Kosovare bila nesumnjivo ispravna, izabrana sredstva - bombardiranje, bombardiranje i još bombardiranja - očito ne donose rezultate. Njegova je noćna mora da se bombardiranje nastavlja i nastavlja tijekom ljeta (ili dok ne ponestane bombi i krstarećih raketa), dok se Kosovari nalaze u izbjegličkim prihvatilištima ili su ubijeni, a g. Milošević je ukopan u Beogradu. U međuvremenu, potpora zapadne javnosti za bombardiranje raspršit će se u strahoti zbog svakodnevnog razaranja Jugoslavije i sve većoj humanitarnoj krizi u području, kao i u onom što je preostalo od Kosova i u prihvatilištima. (...) Rusi tvrde da g. Milošević osobno riskira sve ako popusti, jer on zna da ga Zapad više ne smatra prijeko potrebnim državnikom već ratnim zločincem koji će biti gonjen poput životinje. Poput Sadama Huseina, drugog velikog neprijatelja Zapada, g. Milošević ne mari za kaznu koju svijet može nanijeti njegovu narodu, već samo za svoj osobni opstanak. Upravo zato što Rusi imaju vlastit program, treba uvesti i druge sugovornike s Beogradom. G. Annan pokušava imenovati dva specijalna izaslanika. Sjedinjene Države i njezina najbliža saveznica, Britanija, odbile su prihvatiti jednog od predloženih - Carla Bildta, bivšeg švedskog premijera koji je bio duboko uključen u Bosni - jer je on javno kritizirao bombardiranje. Još traje potraga za dvojcem koji bi bio prihvatljiv svim stranama i kadar biti djelotvoran - što nije kombinacija koju je lako naći. G. Annan, koji je vodio mirovni odsjek UN-a za vrijeme rata u Bosni, ne želi nove snage UN-a na Balkanu. Ono čemu se on - i saveznice - nadaju jest rezolucija Vijeća sigurnosti uz potporu Rusije, Sjedinjenih Država, Francuske i Britanije, koja bi ovlastila razmještanje koalicije spremnih na Kosovu, s mogućnošću uporabe sile radi zaštite povratnika. Budući da g. Milošević i dalje okrutno tjera Kosovare iz njihovih domova, takvo je rješenje još uvijek zastrašujuće daleko. No UN se vraća na pozornicu", zaključuje William Shawcross, član uprave Međunarodne krizne skupine.