DE-INTERVIEW NJ TAZ 24.4. E.BONINO:POLICIJA UN-A NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG24. IV. 1999.'Treba nam policija UN-a'"Povjerenica EU-a Emma Bonino strastveno se zalaže za ljudska prava i izbjeglice. (...) S Emmom Bonino razgovarala je
Bettina Gaus.- Gdje su sada najuža grla opskrbe kosovskih izbjeglica?= Najnužnije su potrebni smještaji, ponajprije u Albaniji. Osim toga, postoje problemi s dopremom, osobito na sjeveru Albanije. Na sreću, uspjeli smo pokrenuti NATO da nam pomogne pri evakuaciji izbjeglica s tog područja. Iz iskustva znamo da veliki tabori u blizini granice uvijek dovode do problema. To smo već vidjeli u afričkoj Gomi, gdje su se izbjeglice pomiješale s borcima.- Govorite li to glede sjeverne Albanije o OVK-u?= O obje strane. OVK tamo pokušava novačiti, ali ima i Srba koji prelaze granicu. Veliki broj izbjeglica u blizini granice uvijek znači rizik. Razumljivo je da neki žele tamo ostati, jer se nadaju da će tako najprije pronaći svoje nestale srodnike. No mnoge smo uspjeli uvjeriti da se dobrovoljno pomaknu malo dalje na jug.- Ima li otpora i tomu?= Da, ali nikoga ne ćemo prisiljavati.
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
24. IV. 1999.
'Treba nam policija UN-a'
"Povjerenica EU-a Emma Bonino strastveno se zalaže za ljudska prava
i izbjeglice. (...) S Emmom Bonino razgovarala je Bettina Gaus.
- Gdje su sada najuža grla opskrbe kosovskih izbjeglica?
= Najnužnije su potrebni smještaji, ponajprije u Albaniji. Osim
toga, postoje problemi s dopremom, osobito na sjeveru Albanije. Na
sreću, uspjeli smo pokrenuti NATO da nam pomogne pri evakuaciji
izbjeglica s tog područja. Iz iskustva znamo da veliki tabori u
blizini granice uvijek dovode do problema. To smo već vidjeli u
afričkoj Gomi, gdje su se izbjeglice pomiješale s borcima.
- Govorite li to glede sjeverne Albanije o OVK-u?
= O obje strane. OVK tamo pokušava novačiti, ali ima i Srba koji
prelaze granicu. Veliki broj izbjeglica u blizini granice uvijek
znači rizik. Razumljivo je da neki žele tamo ostati, jer se nadaju
da će tako najprije pronaći svoje nestale srodnike. No mnoge smo
uspjeli uvjeriti da se dobrovoljno pomaknu malo dalje na jug.
- Ima li otpora i tomu?
= Da, ali nikoga ne ćemo prisiljavati.
- Kosovska kriza nije prvi sukob koji je doveo do izbjegličke
katastrofe. Ipak čini se kao da je iz prijašnjih iskustava malo
naučeno. Nisu li humanitarne organizacije i opet bile posve
neprimpremljene?
= Jesu. No razumijem i zašto. Ni jedna organizacija ovoga svijeta ne
može se pripremiti na 400 tisuća izbjeglica koje u roku od tri
tjedna prijeđu granicu. I u povjerenstvu EU-a bilo bi nemoguće
proteklih mjeseci prikupiti dosta novca samo u očekivanju
potrebe.
- Slažete li se s prosudbom da humanitarne organizacije sada
trebaju pomoć vojske?
= Da, za neke zadaće. Ponajprije za transport trebamo vojnu opremu.
Nedržavne humanitarne udruge općenito nemaju helikoptere ni
terenska vozila. U Europi bi zapravo za takve zadaće morao biti
mjerodavan WEU. Na žalost, WEU postoji samo na papiru.
- U prošlosti ste više puta upozoravali na opasnost da međunarodne
organizacije od neopredijeljenih pomagača postanu zaraćene
strane. Povećava li se ta opasnost suradnjom UN-ova povjerenstva za
izbjeglice UNHCR-a s NATO-m?
= Bilo bi mi daleko draže da je bio moguć apel WEU-u, ali to nije
išlo. Također bi mi bilo draže da smo se mogli obratiti za pomoć
albanskoj vojsci, ali i to je iz raznih razloga teško. Postavlja se
dakle pitanje: tko je na licu mjesta? Nije nam bilo moguće reći
izbjeglicama da moraju čekati dva tjedna dok nekoga ne pronađemo.
No UNHCR nije baš bio oduševljen što je za pomoć morao zamoliti
NATO.
- Bila je to dakle najbolja od niza loših mogućnosti?
= S obzirom na stanje, da. Italija je primjerice poslala snage za
zaštitu od katastrofa. To je dobro, ali nije savršeno. One mogu
primjerice vrlo dobro postavljati šatorske kampove, ali potrajalo
je neko vrijeme dok nisu shvatili da su veliki izbjeglički logori u
blizini granice problem. Imaju iskustva u pomoći primjerice za
potresa u Toskani ili Umbriji, ali u takvim stvarima nemaju
iskustva.
- Držite li da su vojnici s takvim iskustvima uopće dovoljno
uvježbani za probleme humanitarne pomoći?
= Vodstvo i koordinacija aktivnosti moraju biti u rukama
humanitarnih organizacija. Postoji još jedan problem: nemamo baš
puno iskustva s takvom suradnjom. Postoji stanovit sraz kultura.
- Rekli ste da trebate pomoć u transportu i podizanju šatorskih
kampova. No ima i osjetljivijih tema: treba li izbjeglice vojno
zaštititi?
= To je važno pitanje. I ako treba - od koga? Od nacionalne policije?
Od nacionalne vojske kao sada u Makedoniji? Logor s 30 tisuća
izbjeglica je grad i ne možemo se držati kao da su svi izbjeglice
sveci ili mučenici. Stoga se treba pobrinuti za red. Čija je to
zadaća?
- Doista - čija zadaća? Treba li NATO štititi izbjeglice?
= Ne. To nije NATO-va zadaća. U to sam čvrsto uvjerena. Treba nam
policija UN-a, a nju zahtijevamo već godinama. Dopustite da još
jedanput podsjetim na naša iskustva u zairskoj Gomi: tada nam je
rečeno da je policija UN-a preskupa. Tako je UN u jednom određenom
trenutku bio prisiljen pregovarati s Mobutuom i u logore postaviti
njegovu predsjedničku gardu. Da, policija UN-a je skupa, da, još ne
postoji, ali unatoč tomu ne vidim tko bi se drugi mogao brinuti za
red u logorima. To nipošto nije zadaća NATO-a.
- NATO razmišlja o slanju daljnjih postrojba u Albaniju koje bi
trebale pružiti pomoć u opskrbi izbjeglica. Njemački ministar
obrane Scharping izjavio je da bi ti vojnici zbog samoobrane morali
biti naoružani...
= U Albaniji? No, vojnici su vojnici.
- Držite li da je to dobra zamisao?
= Vojska nam je potrebna za podizanje kampova. I to je sve.
- Dakle, ne želite stalnu potporu NATO-a humanitarnim
organizacijama?
= Ne. To ne želimo. Vojnici podižu kampove i predaju ih. Vojska nam
može pomoći u nuždi, ali naše su zadaće drukčije.
- Dolazimo do drukčijeg aspekta suradnje NATO-a i UNHCR-a. Kako
prosuđujete činjenicu da UNHCR ne dobiva satelitske slike SAD-a o
stanju izbjeglica na Kosovu?
= Ipak je pitanje jesu li službene informacije o stanju na Kosovu
isključivo vlasništvo NATO-a i ne bi li se mogle bolje
raspodijeliti da bi mogle koristiti pripremama humanitaraca na
stanje. Mislim da to treba srediti. Mi, a dakako ni UNHCR, ne želimo
saznati vojne tajne. No potreban nam je dio informacija, ponajprije
o rijekama izbjeglica. Za sada taj problem još nije riješen i to
prilično uznemiruje.
- Jesu li u tom pogledu u zadnja četiri tjedna napravljene
pogreške?
= Jesu, i to djelomično zato što nismo navikli na suradnju.
- U ovom ste razgovoru spomenuli i izbjegličke logore na drugim
mjestima. Bojite li se da bi se zbog potpune usredotočenosti javne
pozornosti na bijedu kosovskih izbjeglica, ovih dana humanitarnu
pomoć do stanovitog stupnja moglo i politički
instrumentalizirati?
= Nadam se da ne bi. Moramo se suprotstaviti svim oblicima
politizacije humanitarne pomoći.
- Može li se to izbjeći? Ipak svakoga dana gledamo televizijske
slike.
= Nad medijima nemamo nikakvog nadzora. Nedavno sam bila u Sierra
Leoneu i nitko se za to nije zanimao. Moram putovati u Sierra Leone,
bez obzira bilo to za CNN važno ili ne. Zadaća humanitarnoga rada je
da ne slijedi medije, nego da ostane kod svojih prioriteta. Nitko
više ne govori o uraganu Mitch i pustoši koju je ostavio u Latinskoj
Americi. Tu moramo biti jako oprezni. Zbog toga je tako važno da
dobijemo dodatni novac za kosovske izbjeglice, a ne da se postojeća
sredstva jednostavno preraspodijele. Najteže je financirati
zaboravljene krize.