NJ TAZ 24.4. E.BONINO:POLICIJA UN-A

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 24. IV. 1999. 'Treba nam policija UN-a' "Povjerenica EU-a Emma Bonino strastveno se zalaže za ljudska prava i izbjeglice. (...) S Emmom Bonino razgovarala je Bettina Gaus. - Gdje su sada najuža grla opskrbe kosovskih izbjeglica? = Najnužnije su potrebni smještaji, ponajprije u Albaniji. Osim toga, postoje problemi s dopremom, osobito na sjeveru Albanije. Na sreću, uspjeli smo pokrenuti NATO da nam pomogne pri evakuaciji izbjeglica s tog područja. Iz iskustva znamo da veliki tabori u blizini granice uvijek dovode do problema. To smo već vidjeli u afričkoj Gomi, gdje su se izbjeglice pomiješale s borcima. - Govorite li to glede sjeverne Albanije o OVK-u? = O obje strane. OVK tamo pokušava novačiti, ali ima i Srba koji prelaze granicu. Veliki broj izbjeglica u blizini granice uvijek znači rizik. Razumljivo je da neki žele tamo ostati, jer se nadaju da će tako najprije pronaći svoje nestale srodnike. No mnoge smo uspjeli uvjeriti da se dobrovoljno pomaknu malo dalje na jug. - Ima li otpora i tomu? = Da, ali nikoga ne ćemo prisiljavati. - Kosovska kriza nije prvi sukob koji je doveo do izbjegličke katastrofe. Ipak čini se kao da je iz prijašnjih iskustava malo naučeno. Nisu li humanitarne organizacije i opet bile posve neprimpremljene? = Jesu. No razumijem i zašto. Ni jedna organizacija ovoga svijeta ne može se pripremiti na 400 tisuća izbjeglica koje u roku od tri tjedna prijeđu granicu. I u povjerenstvu EU-a bilo bi nemoguće proteklih mjeseci prikupiti dosta novca samo u očekivanju potrebe. - Slažete li se s prosudbom da humanitarne organizacije sada trebaju pomoć vojske? = Da, za neke zadaće. Ponajprije za transport trebamo vojnu opremu. Nedržavne humanitarne udruge općenito nemaju helikoptere ni terenska vozila. U Europi bi zapravo za takve zadaće morao biti mjerodavan WEU. Na žalost, WEU postoji samo na papiru. - U prošlosti ste više puta upozoravali na opasnost da međunarodne organizacije od neopredijeljenih pomagača postanu zaraćene strane. Povećava li se ta opasnost suradnjom UN-ova povjerenstva za izbjeglice UNHCR-a s NATO-m? = Bilo bi mi daleko draže da je bio moguć apel WEU-u, ali to nije išlo. Također bi mi bilo draže da smo se mogli obratiti za pomoć albanskoj vojsci, ali i to je iz raznih razloga teško. Postavlja se dakle pitanje: tko je na licu mjesta? Nije nam bilo moguće reći izbjeglicama da moraju čekati dva tjedna dok nekoga ne pronađemo. No UNHCR nije baš bio oduševljen što je za pomoć morao zamoliti NATO. - Bila je to dakle najbolja od niza loših mogućnosti? = S obzirom na stanje, da. Italija je primjerice poslala snage za zaštitu od katastrofa. To je dobro, ali nije savršeno. One mogu primjerice vrlo dobro postavljati šatorske kampove, ali potrajalo je neko vrijeme dok nisu shvatili da su veliki izbjeglički logori u blizini granice problem. Imaju iskustva u pomoći primjerice za potresa u Toskani ili Umbriji, ali u takvim stvarima nemaju iskustva. - Držite li da su vojnici s takvim iskustvima uopće dovoljno uvježbani za probleme humanitarne pomoći? = Vodstvo i koordinacija aktivnosti moraju biti u rukama humanitarnih organizacija. Postoji još jedan problem: nemamo baš puno iskustva s takvom suradnjom. Postoji stanovit sraz kultura. - Rekli ste da trebate pomoć u transportu i podizanju šatorskih kampova. No ima i osjetljivijih tema: treba li izbjeglice vojno zaštititi? = To je važno pitanje. I ako treba - od koga? Od nacionalne policije? Od nacionalne vojske kao sada u Makedoniji? Logor s 30 tisuća izbjeglica je grad i ne možemo se držati kao da su svi izbjeglice sveci ili mučenici. Stoga se treba pobrinuti za red. Čija je to zadaća? - Doista - čija zadaća? Treba li NATO štititi izbjeglice? = Ne. To nije NATO-va zadaća. U to sam čvrsto uvjerena. Treba nam policija UN-a, a nju zahtijevamo već godinama. Dopustite da još jedanput podsjetim na naša iskustva u zairskoj Gomi: tada nam je rečeno da je policija UN-a preskupa. Tako je UN u jednom određenom trenutku bio prisiljen pregovarati s Mobutuom i u logore postaviti njegovu predsjedničku gardu. Da, policija UN-a je skupa, da, još ne postoji, ali unatoč tomu ne vidim tko bi se drugi mogao brinuti za red u logorima. To nipošto nije zadaća NATO-a. - NATO razmišlja o slanju daljnjih postrojba u Albaniju koje bi trebale pružiti pomoć u opskrbi izbjeglica. Njemački ministar obrane Scharping izjavio je da bi ti vojnici zbog samoobrane morali biti naoružani... = U Albaniji? No, vojnici su vojnici. - Držite li da je to dobra zamisao? = Vojska nam je potrebna za podizanje kampova. I to je sve. - Dakle, ne želite stalnu potporu NATO-a humanitarnim organizacijama? = Ne. To ne želimo. Vojnici podižu kampove i predaju ih. Vojska nam može pomoći u nuždi, ali naše su zadaće drukčije. - Dolazimo do drukčijeg aspekta suradnje NATO-a i UNHCR-a. Kako prosuđujete činjenicu da UNHCR ne dobiva satelitske slike SAD-a o stanju izbjeglica na Kosovu? = Ipak je pitanje jesu li službene informacije o stanju na Kosovu isključivo vlasništvo NATO-a i ne bi li se mogle bolje raspodijeliti da bi mogle koristiti pripremama humanitaraca na stanje. Mislim da to treba srediti. Mi, a dakako ni UNHCR, ne želimo saznati vojne tajne. No potreban nam je dio informacija, ponajprije o rijekama izbjeglica. Za sada taj problem još nije riješen i to prilično uznemiruje. - Jesu li u tom pogledu u zadnja četiri tjedna napravljene pogreške? = Jesu, i to djelomično zato što nismo navikli na suradnju. - U ovom ste razgovoru spomenuli i izbjegličke logore na drugim mjestima. Bojite li se da bi se zbog potpune usredotočenosti javne pozornosti na bijedu kosovskih izbjeglica, ovih dana humanitarnu pomoć do stanovitog stupnja moglo i politički instrumentalizirati? = Nadam se da ne bi. Moramo se suprotstaviti svim oblicima politizacije humanitarne pomoći. - Može li se to izbjeći? Ipak svakoga dana gledamo televizijske slike. = Nad medijima nemamo nikakvog nadzora. Nedavno sam bila u Sierra Leoneu i nitko se za to nije zanimao. Moram putovati u Sierra Leone, bez obzira bilo to za CNN važno ili ne. Zadaća humanitarnoga rada je da ne slijedi medije, nego da ostane kod svojih prioriteta. Nitko više ne govori o uraganu Mitch i pustoši koju je ostavio u Latinskoj Americi. Tu moramo biti jako oprezni. Zbog toga je tako važno da dobijemo dodatni novac za kosovske izbjeglice, a ne da se postojeća sredstva jednostavno preraspodijele. Najteže je financirati zaboravljene krize.