VOA 11. IV. PRISTRANOST MEDIJA

GLAS AMERIKE - VOA 11. IV. 1999. Jesu li američki mediji pristrani u praćenju akcije NATO saveza protiv Jugoslavije? Prilog Alisha Ryu. "Kako američki mediji prate američku vojnu akciju u Jugoslaviji? Nekolicina medijskih analitičara smatra da su mediji pristrani. Tako na primjer u knjizi 'Navike prijetvornih medija' koja će uskoro biti objavljena, kolumnist Norman Solomon optužuje američke novinske organizacije da slijepo podupiru odluke Ministarstva obrane. Od početka bombardiranja ciljeva u Jugoslaviji, glavne medijske kuće u Sjedinjenim Državama omogućuju predsjedniku Clintonu da vodi propagandni rat za pridobivanje javnog mnijenja, smatra kolumnist iz San Francisca Norman Solomon. On optužuje nekoliko najpoznatijih organizacija da svojim izvješćivanjem promiču politiku NATO saveza. = CNN, na primjer, za moto ima sljedeću rečenicu: 'Udari na Jugoslaviju'. 'Udari' baš ne opisuju točno da se radi o bacanju bombe od tisuću kilograma na naseljeno područje. Da su novinski mediji doista neovisni o službenim izvorima, mislim da bi govorili o onome što se događa kada bombe padnu, a ne jednostavno opisivali borbene akcije dok u napadima ima i ljudskih žrtava. Mediji su često selektivni u svom izvješćivanju jer se boje da bi ih se moglo optužiti da ne podupiru Sjedinjene Države i njihove saveznike, kaže gospodin Solomon i dodaje: Upravo se zato ne govori puno o represiji unutar zemalja koje su članice saveza, poput Turske, ili pak o neslaganju između Sjedinjenih Država i drugih članica NATO saveza. No, novinari oštro odbacuju Solomonovu kritiku. Na primjer, jedan od urednika 'The New York Timesa', Bill Keller, kaže da se njegov list ne može optužiti za pristranost. Gospodin Keller tvrdi da se novinari 'The New York Timesa' nikada ne ustručavaju kritizirati američku vladu ili Pentagon, posebno u slučaju najnovije krize o kojoj vojni dužnosnici ne daju tisku dostatne informacije. = Pisali smo vrlo mnogo o njihovu izbjegavanju da daju informacije, njihovu odbijanju da nam točno kažu u kakvu misiju odlaze, koje vrste bomba bacaju, je li misija uspješna. Obično izbjegavamo rabiti riječ rat jer riječi imaju značenje, a Sjedinjene Države nisu objavile rat Jugoslaviji. Na optužbu da se ne piše dovoljno o tome kako Turska tretira svoje manjine, gospodin Keller odgovara da bi kritičari trebali pročitati nekoliko prošlih izdanja Timesa, u kojima su objavljeni članci dopisnika iz Istanbula koji je naveliko pisao o kršenjima ljudskih prava u Turskoj. Glede optužba da mediji slijepo podupiru odluke Pentagona, neki medijski analitičari odgovaraju da je prirodno da američki mediji pozornost usredotočuju na djelovanje američke vojske jer to zanima njihovu publiku. Bivši novinar, a sada profesor novinarstva na Sveučilištu Južne Kalifornije Joe Saltzman razumije zašto se nekome može učiniti da je pisanje američkih medija jednostrano. = Naglašava se američki kut gledanja. To smo učinili u pisanju o Iraku, to činimo sada o Jugoslaviji, a tako je bilo i u izvještavanju o Vijetnamu. Čini se da nas nije briga za druge, već da nam je stalo samo do američkog udjela. Gospodin Saltzman doduše dodaje da je američkim medijima vrlo teško pravedno izvješćivati o sukobu s Jugoslavijom. Kombinacija odbijanja Pentagona da pruži informacije, gotovo potpuna blokada informacija s Kosova te nastojanje i Sjedinjenih Država i Jugoslavije da kontroliraju vijesti i slike doveli su američke medije u vrlo težak položaj. Dodajte tome svemu i žurbu da se 'pokriju' najnoviji događaji i da se ti događaji što brže analiziraju, kaže gospodin Saltzman, i imate sve sastojke za kritiku. Dvadesetčetverosatno izvješćivanje nužno mora vrvjeti netočnostima, pristranostima i propagandom koja se, što je brže moguće, objavljuje na valovima dostupnima javnosti, riječi su gospodina Saltzmana koji smatra da javnost toga mora biti svjesna. Jer premda američki mediji uvijek imaju dužnost biti objektivni i nepristrani, gospodin Saltzman kaže da ti isti mediji imaju i dužnost podsjetiti svoje slušateljstvo, gledateljstvo i čitateljstvo da ono što vide, čitaju ili slušaju, možda i nije cijela priča. (VOA)