IT LA REPUB. 11.IV.ANTIAMERIKANIZAM U EU

ITALIJA LA REPUBBLICA 11. IV. 1999. Europska unutrašnjost koja mrzi Ameriku "Postoji jedno gunđanje koje promiče ovoj Europi ljevica, proatlantskoj, zatvorenoj u svojim video-igrama, rastresenoj i udaljenoj od zemlje. Kaže: Vrag govori američki, plaća u dolarima. Nameće totalitarni globalni poredak, briše mjesne identitete, potkopava euro i naša gospodarstva, gradi novi Babilon rafalima projektila i valovima useljenika; jučer sjevernoafrikanci, danas kosovari Albanci.(...) Balkanski rat savršeno oslikava shematizme prosječnog razmišljanja, raširenog imaginarija koji Miloševiću nudi neočekivane obale. Vođa Srba, sa svojim mitom krvi i zemlje, u potpunosti se uklapa u mitologiju tog epohalnog sraza: simbolizira otpor američkom čudovištu, posljednji europski rov protiv ispaštanja radi identiteta, obranu 'Heimata' i samosvojnosti protiv horda lutajućih 'sans papiers' i bez domovine, protiv droge, mafije, prostitutki i kozmopolitskih intelektualaca koji ih prate. To nije ideološka shema. Ne rađa se u strankama. Nema ništa s pacifizmima koji ratuju s NATO-ovim bazama u Italiji, sa sovjetskom jarošću stranke Rifondazione Comunista, s neofašističkom mržnjom spram demo-pluto-judejsko-američke klike, niti s približavanjem beogradskom bossu koje je Gianfranco Fini pokušao usred rata kako bi ponovno dobio Dalmaciju. Ne dolazi ni od franko-njemačkih intelektualaca u rovovima protiv onečišćavanja kulture od Ujaka Sama. To je druga glazba. To novo mrmljanje raste u najbogatijem i najkonzervativnijem srcu kontinenta: po stajama i barovima lombardijsko-venetskog Bossijeva potplaninskog prostora, u pivnicama i 'high tech' dolinama moćne Bavarske Edmunda Stoibera, u tavernama i među seljacima Koruške koju je upravo osvojio Joerg Haider. Eksplodira u Provanci protuuseljeničkim valom kojega je zajahao Jean-Marie Le Pen; širi se među savojskim indipendentistima Patricea Abeillea i švicarskim uzgajivačima njemačkog jezika, utvrđenima u njihovim dolinskim mikrokozmosima iz straha od nove svjetske konkurencije. Dotiče čak i mirnu Sloveniju, gdje se post-jugoslavenska europska groznica već preobrazila u sumnjičavost.(...) Misao koja veže protuameričke predrasude s onim protuuseljeničkim nije većinska u svojim državama, ali je geografski kompaktna, ocrtava ono što Luc Rosenzweig u 'Le Monde' naziva 'alpskim populizmom'. Rosenzweig podsjeća da dok su se nacizam i fašizam rodili u industrijskim metropolama uništenima masovnom nezaposlenošću, ovaj populizam raste u svijetu bogatih, to je provincijski fenomen, kreće iz dolina i osjeća se ugroženim od prijestolnica, njihovih poreza i korumpiranih politikanata.(...) Eto Bossija kako usred parlamenta izjavljuje da je za Miloševića i podsjeća svijet da su Albanci po definiciji 'imigranti'. Takvi su, gdje god bili: u Italiji, u Srbiji gdje su stoljećima, čak i u Albaniji koja je njihova kuća. Što bi značilo da su rasno oni useljenici od izvan europske zajednice, a biološki virusi.(...) Prije osam godina Lega je bila uz slovenske secesioniste, a danas bi radi dosljednosti trebala biti uz kosovske Albance. Međutim, nije, ona je uz Srbiju; i ta promjena bolje od bilo čega oslikava njezino 'voelkisch', etnokulturalno podrijetlo. To je novi rasizam kojega Andre Taguieff naziva 'diferencijalističkim'. Istjerivanje useljenika oplemenjeno je jednim načelom: onim 'svatko svojoj kući'. I eto kako vrag više nije onaj tko dijeli već onaj tko ujedinjuje, dakle 'ubija rase, miješajući ih'. To je rasizam koji se služi sintaksom antirasizma; to je desnica koja, kako bi dobila potporu, reciklira Panteon svojih ideja služeći se idiomima ljevice. Tako je balkansku krizu u Bossijevu listu 'La Padania' komentirao ništa manje nego Alain de Benoist, otac nove europske desnice koji se danas nadahnjuje Antoniom Gramscijem, ocem talijanske ljevice. U njegovim komentarima na prvim stranicama antiamerikanizam je nosivi stup. Yankeeiji, piše de Benoist u dnevniku Lege Nord, 'ti specijalisti pravnog rata, imaju običaj opravdavati pokolj tisuća civila humanitarnim i moralnim razlozima'. O genocidu nad Albancima ni riječi.(...) Samo je jedan važan rat, prije nekog vremena napisao je naš De Benoist. Onaj na kojega se treba pripremiti suprotstavit će Europu Sjedinjenim Državama, degeneriranoj civilizaciji barbarskih merkantilizama. Pascal Bruckner podsjeća da upravo to govori Miloševićeva propaganda u ovim ključnim trenucima. Clinton kao Hitler, svastika na zvijezdama i prugama. A Srbi, a ne deportirani Albanci, novi su Židovi, nove žrtve američkog križarskog rata protiv Europe. Na toj bi valnoj dužini moglo doći do fatalne privlačnosti između podalpskog populizma i onog balkanskog, post- komunističkog", piše Paolo Rumiz.