AT-ISLAM-NATO-INTERVENCIJA-Vjerske zajednice-Organizacije/savezi-Obrana-Ratovi AU 10.IV.STAND: ARAPI MLAKO O KOSOVU AUSTRIJADER STANDARD10. IV. 1999.Protiv antinacista radi spašavanja muslimana"Bombardiranjem ciljeva u Jugoslaviji
NATO pobija najomiljenije argumente brojnih islamista u arapsko-islamskom svijetu: NATO, a u prvom redu Sjedinjene Države, bori se u Srbiji protiv poslovičnih antinacista - i to ne zbog nafte i ostalog rudnog blaga već radi islamske etničke skupine na teritoriju Europe. Iz takvog ponašanja moguće je u najboljem slučaju iščitati hegemonijalnu oholost zapadnih sila, ali zacijelo ne cilj udaljavanja svih muslimana iz Europe, spočitavan Zapadu za vrijeme rata u Bosni.To se mišljenje rasprostranilo po islamskom svijetu nakon što je Zapad dugo pasivno pratio zbivanja u Bosni, oduzevši embargom na dostavu oružja Bošnjacima čak i mogućnost samoobrane. Islamski svijet još nije potpuno ili općenito prihvatio činjenicu da njihovu bosansku braću po vjeri nisu spasili drugi muslimani već vojna intervencija Zapada.Dakle, ovaj je put čak napadnuta kršćanska (iako pravoslavna) zemlja da bi se pružila pomoć Muslimanima - pri čemu islamski svijet u kontekstu tragedije kosovsko-albanskih prognanika i bojazni od
AUSTRIJA
DER STANDARD
10. IV. 1999.
Protiv antinacista radi spašavanja muslimana
"Bombardiranjem ciljeva u Jugoslaviji NATO pobija najomiljenije
argumente brojnih islamista u arapsko-islamskom svijetu: NATO, a u
prvom redu Sjedinjene Države, bori se u Srbiji protiv poslovičnih
antinacista - i to ne zbog nafte i ostalog rudnog blaga već radi
islamske etničke skupine na teritoriju Europe. Iz takvog ponašanja
moguće je u najboljem slučaju iščitati hegemonijalnu oholost
zapadnih sila, ali zacijelo ne cilj udaljavanja svih muslimana iz
Europe, spočitavan Zapadu za vrijeme rata u Bosni.
To se mišljenje rasprostranilo po islamskom svijetu nakon što je
Zapad dugo pasivno pratio zbivanja u Bosni, oduzevši embargom na
dostavu oružja Bošnjacima čak i mogućnost samoobrane. Islamski
svijet još nije potpuno ili općenito prihvatio činjenicu da njihovu
bosansku braću po vjeri nisu spasili drugi muslimani već vojna
intervencija Zapada.
Dakle, ovaj je put čak napadnuta kršćanska (iako pravoslavna)
zemlja da bi se pružila pomoć Muslimanima - pri čemu islamski svijet
u kontekstu tragedije kosovsko-albanskih prognanika i bojazni od
ratnih zločina vodi raspravi koja svojom oštrinom parira onoj u
Europi. Raspoloženje u medijima pretežno je obilježeno snažnim
protusrpskim tonovima, pri čemu sjećanje na Bosnu često potiče na
prekoračivanje svih granica: Srbi su 'prokleti narod', napisao je
egipatski list 'al-Gumhuriya'.
No, arapski svijet ne bi bio to što jest kada ne bi povlačio paralele
s Izraelom i žalio se na američka 'dvostruka mjerila': Izrael
nikada nije kažnjen zbog svog nekadašnjeg i sadašnjeg odnosa prema
Palestincima nakon osnivanja izraelske države, ističu Arapi.
Ljudi koji razmišljaju u političkim kategorijama više su zabrinuti
zbog očite slabosti Ujedinjenih naroda, očitovane njihovim
isključivanjem iz sukoba na Kosovu - budući da Bliski istok smatra
Vijeće sigurnosti UN jedinim suparnikom neograničenoj moći SAD.
Vlade arapskih zemalja, koje su i same bile cilj vojnih napada SAD i
njihovih saveznika, čak i ne mare za islamski argument: i libijski
revolucionarni vođa Muammar al-Gaddafi i irački predsjednik Sadam
Husein jasno se protive NATO-voj akciji. Pritom valja napomenuti da
zapadni mediji radosno otkrivaju navodnu iračku savjetodavnu
aktivnost kod predsjednika Miloševića - koja uopće nije
nevjerojatna ako se prisjetimo tradicionalno jako dobrih odnosa
između Beograda i Bagdada.
Ostale arapske vlade - poput, primjerice, marokanske - prekinule su
ili snažno reducirale odnose s Beogradom već za vrijeme rata u
Bosni. Unatoč tome, NATO-u iz arapskih zemalja stižu tek rijetki
jako bučni glasovi potpore - samo su Jordan i Egipat prije nekoliko
dana povukli svoje veleposlanike iz Beograda. U svakom slučaju,
činjenica da su muslimani u aktualnom sukobu sasvim službeno žrtve
a ne krivci blagotvorno djeluje na samosvijest prosječnih ljudi,
bar kratkoročno razbijajući stare predodžbe o neprijateljima",
zaključuje Gudrun Harrer.