IT LA REPUBLICA 8. IV.-PROPAGANDNI RAT

ITALIJA LA REPUBBLICA 8. IV. 1999. Diktator s televizijom kao oružjem "Mostovi, vojarne, rafinerije; a odašiljači ništa. Među tajnama ovog bombardiranja, koje možda i jest 'inteligentno', ali ubrzava etničko čišćenje, jača jastrebove u Beogradu i uništava demokratsku oporbu u Srbiji, tajnovito je i to da se nedirnutim ostavilo upravo srce Miloševićeve vlasti: informacija. U osam godina rata čini se da generali NATO-a još nisu shvatili da njegovo najjače oružje nije skriveno u protuzračnoj obrani ili tenkovima nego u jeziku i palimpsestima radio-Beograda. U jednoj nematerijalnoj i potpunoj vlasti. Dok bombe ruše, srpska TV gradi mitove. To je stoljećima nacionalni specijalitet: zanijekati stvarnost, poraze pretvoriti u pobjede, nebeske glorifikacije. Dogodilo se to s porazom od Turaka, prije šest stoljeća. Dogodilo se 1995. s masovnim bijegom Srba iz Hrvatske. Događa se i danas. Cjelokupni beogradski promidžbeni stroj, svi režimski intelektualci, novinari, tajne službe i skriveni uvjerivači, mobilizirani su u ovoj izvanrednoj mitološkoj operaciji.(...) To izgleda poput posljednjih dana Causescua u Rumunjskoj. No, međutim, bombardiranje kojemu su ovih dana putem medija podvrgnuti Srbi djeluje mnogo djelotvornije od onoga atlantskih saveznika.(...) Cenzura je potpuna. Nema nikakvih slobodnih komentara, ponajprije nema nikakvih aluzija na međunarodnu izolaciju zemlje. No najvažnija je stvar da ljudi napade osjete kao napade na Srbe, a ne na režim. Zbog toga je zabranjeno obznaniti što taj režim čini na Kosovu. Tako najstrašnije etničko čišćenje poslijeratnog razdoblja nestaje iz vijesti. Ljudi znaju samo to da mnogi Albanci bježe 'zbog bomba NATO-a'. Što se tiče ostalog, ostaje mrak, zatvoreno je pod plaštem dezinformacije koja hrani kozmički viktimizam. Potpuno zamračenje, kao i tijekom pokolja u Bosni ili razaranja Vukovara. Sve je daleko, apstraktno, neshvatljivo.(...) 'U povijesti manipulacije i suvremenog fašizma', piše engleski novinar Mark Thompson, 'kampanja na Kosovu ima egzemplarnu ulogu'. Osjećaj za trenutak je dojmljiv. Prvo se izazivaju etnički stereotipi. U jednom orkestriranom pregledu pisama u dnevnom listu 'Politika', srpski narod postaje 'nebeski narod', blagoslovljen od Boga, ali lišen vodstva koje mu pripada, ponižavan od drugih naroda. Na prvom mjestu Muslimana, nazvanih 'parazitima' koji sišu krv nacije. Krivnja za stečaj samo je njihova, a ne i od partije. To je znak kojim započinje druga faza, izazivanje sumnje. G. 1988. beogradske TV-ekipe u dogovoru s policijom u najpoznatijem nacionalnom 'magazinu' organiziraju duge reportaže s Kosova i iz Bosne o privilegijama Muslimana u usporedbi sa Srbima: bolje ceste i škole, prije priključeni telefoni. Sve je laž, i sarajevska televizija će to brzo dokazati. Međutim, u Srbiji to ostavlja golem dojam. Sljedeće godine red je na izgradnji sudbine. Radio i televizije preplavljene su srednjovjekovnom poviješću, domoljubnim pjesmama. U tom se ozračju Milošević vraća na Kosovo, na mjesto poraza kojega su Srbi pretrpjeli prije šest stotina godina na Kosovom polju. Na dan obljetnice bitke, pred milijun osoba i stotinama novinara, u izravnom televizijskom prijenosu izjavljuje da se 'sukob ne može isključiti'. Srbi ga proglašavaju novim 'voždom'. Put prema povijesnom izravnanju računa već je zacrtan, već je neizbježan i fatalan. Sad smo na epilogu, na mobilizaciji mrtvih kako bi se stvorila panika i, posljedično, agresivnost. G. 1990. ponovno su otvorene fojbe u koje su Hrvati, u Drugom svjetskom ratu, bacili tisuće Srba. Ekshumacije su bile pomno snimane u najjezivijim pojedinostima, praćene razgovorima sa svjedocima iz tog doba i vjerskim pjesmama, uvrštavane pored TV-dnevnika koji su odašiljali znakove za uzbunu iz Hrvatske, koja je zbog Tuđmanova dolaska na vlast postala 'ponovno fašistička'. Stare kosti upozoravaju srpski narod da se povijest može ponoviti. Slama se posljednji tabu, prekida se duga amnezija Države o etničkim sukobima, proizvodi se val kolektivnog osjećaja koji će odnijeti svako opiranje ratu", piše Paolo Rumiz.