AU DER STANDARD-ŠUTLJIVA IZVJEŠĆA-31. III.

AUSTRIJA DER STANDARD 31. III. 1999. Nema baš o tko zna čemu ni izvijestiti "Problem je star koliko i rat, svakako stariji od kritičkih medija. Informacija i dezinformacija odavno su dio ratovanja, a za postupak s onim što od stvarnog zbivanja stiže u javnost, postoji samo jedan valjan instrument: vlastiti mozak. To vrijedi i za pisca i za čitatelja. U slučaju Jugoslavije ili Iraka, tijekom nove američko-britanske vojne akcije, iza informacijske politike može se prepoznati teški čin uravnoteženja: s jedne se strane mora potkrijepiti nepravda 'agresije' - znači lik žrtve mora biti civil - a s druge se strane ne smije demoralizirati vlastiti narod. Jako su dobrodošli 'uspjesi' poput uništenoga američkog nevidljivog bombardera, ne samo s vojnih nego i s promidžbenih razloga. NATO je teška srca priznao da taj zrakoplov nije pao nego da je srušen. Nije samo gubitak tobože 'neranjivog' zrakoplova posebno gorak. Nerazmjer između NATO-ve glasne politike najava prije vojnog udara, iako je u prvom redu trebala imati značaj prijetnje, i sadašnje šutnje je upadljiv. No ako su saveznici tijekom Zaljevskoga rata svoje uspjehe radosno obznanjivali - a kasnije često morali relativizirati brojke, važna pouka! - NATO sad doista nema baš o tko zna čemu izvješćivati. Jugoslavenska protuzračna obrana nije mogla biti 'onemogućena', što je austrijska televizija tek u ponedjeljak posve besmisleno javila, nego nikada zapravo nije bila na djelu, što je očito zasmetalo NATO-ve stratege. A to što je savez razorio - iako vojno važne - uređaje i zgrade u Jugoslaviji, imajući u vidu vijesti o strahotama s Kosova, nije baš neki uspjeh" - drži Gudrun Harrer.