ES 30.III.ABC-LICEMJERNO MIROTVORSTVO

ŠPANJOLSKA ABC 30. III. 1999. Licemjerje i demagogija "Tko je god s minimalnom pozornošću pratio krizu na Kosovu, a sadašnja faza te krize započela je prije jedne godine, zna koliko je bio težak i dugačak proces koji je na kraju završio vojnom akcijom. Svim miroljubivim sredstvima pokušalo se zaustaviti genocid i 'etničko čišćenje' koje provodi Milošević, uz pomoć rezolucija Ujedinjenih naroda (prva je donijeta već u ožujku 1998., a iste godine još dvije, jedna u rujnu i jedna u listopadu), s bezbrojnim posjetima američkoga izaslanika Holbrookea beogradskome diktatoru, a posjećivali su ga i drugi zapadni vođe i diplomati te NATO-ovi predstavnici. Na Kosovo je poslana velika OESS-ova misija. Vođeni su pregovori u Rambouilletu, a završili su ne tako davno u Parizu, sastavljen je sporazum kojim bi se uspostavila ravnoteža, ali ga je Milošević odbio potpisati, itd. itd. Unatoč svim tim naporima, Milošević, uz potporu svojih pobješnjelih nacionalista svih boja, od komunista do fašista, a među njima su i Šešeljevi i Draškovićevi i ostali, uvijek je odgovarao arogantno, oglušivao se na pozive i pojačavao etničko čišćenje. On je ta nesretna osoba koja je započela sve ratove na Balkanu u ovome desetljeću, onaj kratki u Sloveniji, onaj dulji u Hrvatskoj, najdulji u Bosni i Hercegovini, a sada i na Kosovu, čije se trajanje još ne može ni predvidjeti. Taj se ratni zločinac ne zaustavlja čak ni kad mu prijete silom, vjerojatno zato što je mislio da je NATO 'papirnati tigar' čija su upozorenja razmetanje te da on može i dalje marljivo sijati smrt u ime srpskoga nacionalističkog fanatizma. Odluka o napadu donijeta je teško i nitko nije sretan zbog nje, ali bila je nužna, poslije tolikog vremena i tolikih napora. Inače bi zapadni vođe nadmašili one demokratske vođe koji su tridesetih godina popustili pred Hitlerom kako bi očuvali lažni mir, ponižavajući i sramotan mir, žrtvujući Čehe i Austrijance. A i taj je 'mir' trajao samo nekoliko mjeseci. Odogovornost zapadnih država u sastavu NATO-a zahtijevala je nekakav presudni odgovor, koliko god on bio bolan, budući da bi pasivnost bila isto što i proglas kojim bi se reklo da je Europa nemoćna pri suočavanju s bilo kakvim diktatorčićem koji svoje zločinačke ambicije poželi nametnuti u bilo kojem kutku našega kontinenta. NATO-va je akcija ozbiljna poruka upućena svima koji vjeruju da nacionalizam, a to je gotovo uvijek iskazivanje mržnje prema bližnjemu s ciljem potvrđivanja vlastitog identiteta, opravdava sva zlodjela, sve zločine i sva 'čišćenja' - etnička, ideološka ili vjerska. Ali najveći je škandal cijele ove tužne priče farizejska reakcija krajnje ljevice (u Španjolskoj je to Izquierda Unida - Ujedinjena ljevica) koja, s bukom koja je u potpunu neskladu s njezinom političkom dimenzijom, kida svoje haljine, a ne izgovara ni jednu jedinu riječ u obranu progonjenih i ubijanih kosovskih Albanaca, niti osuđuje njihova krvnika. Ne može nas čuditi da oni koji svoje korijene traže u lenjinističko-staljinističkome humusu, gledaju u stranu pred zločinima diktatora istog ideološkog kova, jer to su i u prošlosti činili kad se radilo o ljudima jednake ćudi. Pravi je sarkazam kad pričaju da se radi o napadu na suverenu državu, budući da je riječ o ljudima koji su ne tako davno opravdavali 'ograničeni suverenitet' čvrstim argumentom da treba očuvati 'napredak ostvaren u socijalizmu'. A vrhunac je licemjerja kad, mašući poveljom UN-a, govoreći da nije bilo mandata Vijeća sigurnosti, na to upozoravaju upravo oni koji su se opirali obrani Kuvajta unatoč tome što je tada postojao UN-ov mandat", piše Alejandro Munoz- Alonso.