FR 24. III. LIBERATION: MOSKVA-KOSOVO

FRANCUSKA LIBERATION 24. III. 1999. Moskva rastrgana između zapadnih kredita i slavenske braće "Neće biti Primakovljeva posjeta Washingtonu. Usred leta prema SAD-u, ruski je premijer odlučio okrenuti zrakoplov u suprotnom smjeru zbog krize na Kosovu. U izjavi za agenciju Itar-Tass, koju je dao još dok je bio u zrakoplovu, Primakov je rekao da je tu odluku donio poslije razgovora s američkim potpredsjednikom Alom Goreom koji ga je obavijestio "da napadi na Jugoslaviju samo što nisu započeli". U početku je to putovanje u SAD prikazivano u vrlo povoljnome svjetlu. Primakov je trebao izgladiti neke vrlo nezgodne sporove s Amerikancima. Rusi su navodno već bili spremni na suradnju u vezi s prekidom pomaganja Iranu na području nuklearne energije. Ruski je premijer zauzvrat mogao očekivati obećanje o davanju pomoći i kredita međunarodne zajednice. Ali Miloševićeva nepopustljivost i NATO-ove prijetnje sve su to doveli u pitanje. Čak i da nije bilo te vojne opcije, Primakov bi trebao pomiriti nepomirljivo. Trebao bi zatražiti obnovu pomoći svojoj državi i usprotiviti se svemu u vezi s Kosovom. Veliki je to problem, a najbolje oslikava u kakvoj se Rusi nalaze dvojbi. Moskvi je životno važan svježi novac. Poslije krize, iz kolovoza 1998., Rusija je uspjela izbjeći najgore i nije se pojavila hiperinflacija. Ali sada se približavaju rokovi za vraćanje dugova, a bez novih kredita, Moskva neće moći riješiti svoje probleme. I tako je, dakle, Primakov morao odustati. A ako NATO odluči uporabiti silu protiv Miloševića, čini se da se Moskva mora uputiti putem odmjeravanja snaga sa Zapadom. Ruska je diplomacija od pupuštanja američkome 'diktatu' napravila pitanje časti. Prema njezinu mišljenju, vojni udari protiv Beograda bili bi, bez odluke Vijeća sigurnosti, agresija na 'suverenu državu' koja se bori protiv separatizma. Primakov je takvo stajalište trebao ponoviti i pred Clintonom. 'Dobri odnosi Rusije s Međunarodnim monetarnim fondom i Zapadom od vitalnog su nacionalnog interesa', pisao je jučer 'Moscow Times', list na engleskome jeziku, rješavajući dvojbu zaključkom: 'naprotiv, simpatije prema slavenskoj braći nisu od vitalnog interesa'. Braneći svoja gledišta bez posezanja za smiješnim prijetnjama, nastavlja taj list, 'Primakov može spasiti čast naše države a da pri tome ne mora žrtvovati i nacionalne interese'. Moskva drži da ima čvrste argumente koje može pokazati svima koji bi se našli u iskušenju da izvedu bombardiranja. Prvi: što će se dogoditi poslije tih zračnih udara? Oni su se pokazali posve nedjelotvornima pri slamanju Sadama Huseina. Osim toga, Miloševića podupire cijeli narod, odlučan da ne odustane od Kosova. Rusija zapravo nema nikakve iluzije u vezi s Miloševićem, kojega sumnjiči da želi iskoristiti Moskvu za svoje sukobljavanje sa Zapadom. Prema pisanju tiska, Rusija je navodno od Srbije zatražila da nešto učini u posljednjem trenutku. Čini se da je taj zahtjev bio uzaludan. Sada se postavlja pitanje je li Moskva spremna poduprijeti svojega nezahvalnog saveznika. U Azerbajdžanu, državi s kojom Moskva ima loše odnose, jučer su presreli zrakoplov koji je prevozo MIG-ove u Jugoslaviju. Moskva je odmah zanijekala da krši embargo i izjavila da je riječ o pošiljci koja iz Kazahstana ide do Slovačke. No, ruski je stav uvjetovan i unutarnjim problemima: pritiskom ruskih političara koji se gotovo jednoglasno opiru zračnim udarima, a osobito slučajem Čečenije. Sve što bi moglo biti nekakav presedan i potvrditi zahtjeve za neovisnošću Čečenije, za Rusiju je prava noćna mora. Konačno, treba računati i s kompleksom propale velike sile. 'Clinton je Jeljcinu poslao poruku u kojoj kaže da bi vojne operacije mogle započeti svakoga trenutka', naglašava 'Segodnja'. 'Poštuje se forma, ali to znači da Moskva tu ništa ne može promijeniti'", piše Veronique Soule.