ES 29.III.EL PAIS OPET JEDAN BALKAN

ŠPANJOLSKA EL PAIS 29. III. 1999. Poslije "Vrlo je zanimljiv i lijep tekst britanskoga vojnog povjesničara Michaela Howarda o mogućnosti ratova da nešto riješe ("Survival", proljeće 1999.). Howard, učitelj nekoliko naraštaja vojnika, zaključuje: 'Nije vjerojatno da neki rat, bez obzira na razlog zbog kojega se vodi, koji ne uzima u obzir strahove, interese i čast poraženoga naroda, donese nekakvo dugoročno rješenje'. Uzima li NATO u obzir tu misao u trenutku kad se obrušava na Srbiju? Zbog razloga koji spominje Howard, pitanje što će biti poslije postaje jednako važno kao i ono što se događa sada, budući da budućnost u ovome slučaju utječe na sadašnjost. Mogu se nazrijeti dvije velike mogućnosti: Balkan pun 'naoružanih državica' ili malo razumnije uređeni Balkan. Razvoj događaja, uključujući i NATO-ove napade na srpske vojne položaje, vodi nas prema uspostavi netabilnih državica koje će biti vrlo skupe za Zapad. Poslije pokretanja napada, to će biti glavna tendencija u slučaju da NATO bude morao zauzeti Kosovo ili dio njegova teritorija kako bi zaštitio njegovo pučanstvo, bez obzira na to što o tome sada ne želi ni razmišljati. U Bosni i Hercegovini razmješteno je 30 tisuća NATO-ovih vojnika. Bude li potpisan sporazum iz Rambouilleta, na Kosovu će morati biti još 28 tisuća vojnika, a ako ne bude sporazuma, vjerojatno i mnogo više. U Makedoniji se već nalazi deset tisuća vojnika. S takvim perspektivama, mora se razmišljati o uspostavi najmanje dvaju međunarodnih protektorata, u Bosni i na Kosovu, ali na koliko vremena? Tri, pet, deset ili pedeset godina? Jesmo li spremni na to? Može li se to nazvati rješenjem? Moramo razmišljati o obnovi toga područja kako bi sama zamisao teritorijalne suverenosti postala besmislenom, a baš su za tu zamisao umrli toliko ljudi. Izgradnja zajedničke Europe to je uspjela postići. Danas takva Europa, iako nedovršena, nama može izgledati kao nešto samo po sebi jasno, ali nije bila takva kad je sve započelo, 1950., samo pet godina poslije Drugoga svjetskog rata. Novi predsjednik Europskoga povjerenstva Romano Prodi zatražio je održavanje međunarodne konferencije posvećene Balkanu, a to bi moglo privući Rusiju da obnovi suradnju i normalne odnose. Ako takva konferencija uspije, ili nekakav drugi skup, mogla bi dovesti do preusmjeravanja razvoja događaja na cijelome Balkanu i do stvaranja nove budućnosti za Bosnu, Srbiju i sve ostale, uključujući i Hrvatsku, na čiji autoritarni režim ne smijemo zaboraviti. I upravo taj 'regionalni pristup' zastupa Europska unija, a Felipe Gonzalez ga nastoji pojačati. Gonzalez je dobio obnovljeni mandat na položaju posebnog predstavnika Europske unije za SR Jugoslaviju, a sada to opet ponavlja u dokumentu koji je od njega zatražio Schroeder, tj. da se zalaže za demokratizaciju i poštovanje prava manjina kao uvjet stabilnosti. Malo bi čemu služilo autonomno Kosovo sa Srbijom i Miloševićevim režimom kao susjedom. S njim na čelu, nema nikakvoga regionalnog rješavanja problema. Zato je, jednim dijelom, NATO-ov cilj da ga prisili na potpisivanje sporazuma iz Rambouilleta već zastario. Rambouillet više ništa ne znači, sada se mora tražiti nešto drugo, neki drugi papiri. A stvaranje ozračja koje bi pogodovalo reorganiziranju Balkana treba i dobro ulje za podmazivanje u nekakvoj vrsti Marshallova plana za to područje, što je početkom ovoga mjeseca u Londonu predložio Javier Solana u obliku 'Udruge za prosperitet' na Balkanu. To bi bila odlična uloga koju bi mogla igrati Europska unija, a nje nema u ovoj krizi. Albanija je već sada država koja prima najviše pomoći od Europske unije. Učiniti nešto više za to područje moglo bi biti nešto što Europska unija zna i može, ako joj se omoguće sredstva koja će, uostalom, biti mnogo jeftinija od bilo koje druge mogućnosti. Istodobno, mora se stvoriti iluzija da će, kao Slovenci, i ovi narodi, pa i Srbi, jednoga dana biti uključeni u Europu, umjesto da na sebe stalno gledaju kao na narod koji je povijesno i etnički odvojen od Europe. Balkan je područje na kojemu istodobno djeluje mnogo čimbenika, to je Europa u malome", piše Andres Ortega.