ES-INTERVENCIJE-GOSPODARSTVO-INTEGRACIJE ES 28.III.EL MUNDO KOSOVO I BERLIN ŠPANJOLSKAEL MUNDO28. III. 1999.Zajednički topovi za zajedničku valutu"Kad je, kasno u noći od četvrtka na petak, usred pregovaračkog natezanja oko
zajedničkih fondova, Abel Matutes u Berlinu pred nekolicinom zaprepaštenih novinara izjavio da je ono što se događa na Kosovu jako dramatično, 'ali da život ide dalje, a mi moramo razgovarati o novcu', nije izgovorio baš najsretniju rečenicu svoje diplomatske karijere, ali je nehotice potvrdio tužan nedostatak političke čvrstoće toga zajedničkog krova koji nazivamo Europskom unijom. Pozornica sa Schroederom, Blairom, Chiracom, Jospinom, D'Alemom, Aznarom i ostalima kako se natežu i cjenkaju sve do šest sati ujutro oko podjele onoga što, na kraju krajeva, neće biti više do 1,27 posto domaćeg bruto proizvoda Europske unije, dok se na samo nekoliko stotina kilometara dalje, na njihovu još veću sramotu, obavljaju najveće ratne operacije u Europi od završetka Drugoga svjetskoga rata, dugo će vremena ostati zapamćena kao patetična slika i izraz nemoći.Vremenska je podudarnost kobna, ali dosta govori sama po sebi.
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
28. III. 1999.
Zajednički topovi za zajedničku valutu
"Kad je, kasno u noći od četvrtka na petak, usred pregovaračkog
natezanja oko zajedničkih fondova, Abel Matutes u Berlinu pred
nekolicinom zaprepaštenih novinara izjavio da je ono što se događa
na Kosovu jako dramatično, 'ali da život ide dalje, a mi moramo
razgovarati o novcu', nije izgovorio baš najsretniju rečenicu
svoje diplomatske karijere, ali je nehotice potvrdio tužan
nedostatak političke čvrstoće toga zajedničkog krova koji nazivamo
Europskom unijom.
Pozornica sa Schroederom, Blairom, Chiracom, Jospinom, D'Alemom,
Aznarom i ostalima kako se natežu i cjenkaju sve do šest sati ujutro
oko podjele onoga što, na kraju krajeva, neće biti više do 1,27
posto domaćeg bruto proizvoda Europske unije, dok se na samo
nekoliko stotina kilometara dalje, na njihovu još veću sramotu,
obavljaju najveće ratne operacije u Europi od završetka Drugoga
svjetskoga rata, dugo će vremena ostati zapamćena kao patetična
slika i izraz nemoći.
Vremenska je podudarnost kobna, ali dosta govori sama po sebi.
Lijepo sam ja prošloga tjedna rekao da Schroeder donosi nesreću, a
eto ga sada: najprije poraz u Hessenu, zatim Lafontaine, pa ostavka
cijeloga Europskoga povjerenstva, i sada ovo što se događa. Čini se
da od svih dana u godini, kriza koja traje već najmanje godinu dana
svoj vrhunac mora doživjeti baš 24. i 25. ožujka, kad mi moramo
održati izvanredni sastanak na vrhu pod njemačkim predsjedanjem, a
petnaestorica se moraju dogovoriti o proračunu za cijelih šest
sljedećih godina. Zla sreća? Naravno. Ali i olimpijsko preziranje
europskih rokova čovjeka koji je obilježio brzinu svih tih događaja
i koji, jasno, nije bio pitomi i servilni Solana.
Je li itko mogao zamisliti da će prvi NATO-ov napad u pola stoljeća
njegova postojanja biti izveden istoga dana kad se održava
Demokratska konvencija, rasprava o državi, o Uniji i izbori u
Kaliforniji? Ne, to bi moglo biti samo u remakeu filma 'Wag the
dog', koji bi bio snimljen u Sudanu i Afganistanu, vezano uz krizu s
Monicom Lewinsky, a Bijela kuća bi u tom scenariju namjerno
nastojala da se ta dva događaja podudaraju zbog razloga unutarnje
politike.
Iako je sve do nedavno više do 30 posto Amerikanaca bilo uvjereno da
je Kosovo u Aziji, istina je da se u srcu Europe upravo pokreće
strašan sukob, a demokratske vlade koje predstavljaju europske
građane nastupaju kao obični statisti u scenariju koji je
napisan s druge strane Atlantika. Dihotomija između 'Europe
tržišta' i 'Europe naroda' uvijek mi se činila vrlo naivnom i
površnom. Ovih dana postaje jasno da će bez zajedničkih topova,
drugim riječima, bez zajedničke vanjske i obrambene politike,
Europa sa zajedničkom valutom i dalje biti obična podružnica SAD-
a.
Jednako tako kao što je vojna intervencija u Iraku bila preuranjena
i vjerojatno nepotrebna zato što je postojala mogućnost
diplomatskog djelovanja, a i ništa se nije bitno promijenilo u
okupiranom Kuvajtu, nužnost djelovanja na Kosovu pretvorila se u
moralni imperativ zato što je Milošević iskorištavao kolebanje
međunarodne zajednice i iz dana u dan nastavljao provođenje
politike gotovog čina: svoje je kuće moralo napustiti najmanje 25
posto albanskoga stanovništva. Nema nikakve dosljednosti u
riječima onih koji se raduju što je Dom lordova, iako s vremenskim
ograničenjima, potvrdio pravo na suđenje Pinochetu za zločine koje
je počinio nad svojim čileanskim podanicima, a skandalizirani su
zato što neka međunarodna organizacija intervenira kako bi
spriječila Miloševića da nastavi klati svoje kosovske podanike.
(...)
Problem je u tome što je, kako sada stvari stoje s novim svjetskim
poretkom, za djelovanje u bilo kojem dijelu svijeta u praksi
dovoljno da se SAD složi sa samim sobom. Istina je da će on to
ukrasiti nekim europskim glavnim tajnikom, nekakvom mirovnom
konferencijom pod europskim okriljem i mehanizmom dogovaranja s
europskim saveznicima, ali novi NATO, novi svjetski žandar, u biti
je američki superpolicajac.
Danas Europa može utjecati na krizu na Balkanu, ali ne može
odlučivati. A još manje može nadzirati događaje uz pomoć svojih
ustanova. To izaziva goleme frustracije u vrijeme, kao što je sada,
kad se na sve strane pojavljuju opasnosti i tjeskobe zbog
mogućnosti širenja rata u jednome od najosjetljivijih područja
kontinenta. A frustracija je još veća ako se uzme u obzir činjenica
da se sada ne suočavamo s raspadom i bratoubilačkim ratovanjem koje
je prisililo Amerikance da nam pomognu već drugi put u ovome
stoljeću, nego se sve događa usred procesa europskoga
ujedinjavanja.
Kad su, u šest sati ujutro, u petak, u Berlinu konačno riješili
problem s proračunom, petnaest predstavnika Europske unije s
olakšanjem je odahnulo, a posebno je odahnuo Aznar, jer obavili su
svoju administrativnu dužnost. A moć je nešto sasvim drugo, što su
nekoliko sati prije toga dokazali Pentagonovi zrakoplovi B-2.
Ponavljam recept od prošloga tjedna: Europska unija mora izabrati
parlament s punim ovlastima iz kojega će se birati kandidat za
predsjednika Europskoga povjerenstva - nadajmo se da će se tako
birati Prodijev nasljednik - i koji će zatim imenovati vladu
odgovornu pred tim parlamentom, a imat će sve atribute za
određivanje vanjske i obrambene politike. Ako mi, Europljani,
želimo biti gospodari svoje sudbine i učvrstiti svoju demokratsku
kulturu, ne treba nam nikakva druga ljuska nego kontinentalni
federalizam, Sjedinjene Europske Države. Jasno, za to će nam biti
potrebno mnogo više od 1,27 posto domaćeg bruto proizvoda", piše u
uvodniku direktor lista Pedro J. Ramirez.