US IHT 23. III. OWEN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 23. III. 1999. Mlaki NATO riskira poniženje na Kosovu "Zračni napadi mogu potpomoći diplomaciju, no sami napadi rijetko mogu zaustaviti borbe", piše David Owen. "U Bosni sam 1993. tražio zračne napade na Srbe kako bi ih natjerao da prihvate Vance-Owenov mirovni plan i, kasnije, radi nametanja plana EU i plana kontaktne skupine. Danas me, međutim, veoma zabrinjava što se, nakon 50 godina, koliko NATO održava mir u Europi, njegova toliko važna vjerodostojnost izlaže riziku zbog Kosova. Previše je već bilo savezničkih prijetnja Srbima, koje nisu provedene u djelo. Sad se predsjedniku Slobodanu Miloševiću govori da će njegova zemlja biti napadnuta, da bi ga se natjeralo na prihvaćanje plana o autonomiji iz Rambouilleta. Pod pretpostavkom da on neće popustiti i da će zračni napadi na srpsku zračnu obranu i uzletišta te na srpske tenkove biti provedeni, što će se dogoditi? Bojim se da će početi neposredna i masovna borba između srpskih vojnika i OVK-a, kao i borbe prsa o prsa u naseljenim područjima. Trenutačno, snage NATO-a u Makedoniji nisu dovoljno jake da bi istjerale Srbe s Kosova. Javna potpora savezničkih zemalja proširenju zračnih napada, tako da oni uključe mete u Beogradu i drugim srpskim gradovima, mogla bi izblijediti za otprilike tjedan dana. Italija je već sada zabrinuta zbog savezničke upotrebe talijanskih zračnih baza. Iskustvo zračnih napada na Irak, koje sam oduvijek podupirao, pokazuje da je vojna akcija na terenu nužna kako bi se zaustavile borbe. Snage NATO-a koje stoje i promatraju u Makedoniji, dok Srbi tuku OVK unatoč bombardiranju - to je recept za poniženje NATO-a. Sigurno je mudrije prvo izgraditi kopnene mogućnosti NATO-a, do točke gdje će g. Milošević znati da se suočava s nadmoćnom silom. Činio se da zapadni politički vođe misle da je situacija na Kosovu poput one u Bosni u kolovozu i rujnu 1995. Ako su saveznički zračni napadi tada djelovali, pretpostavlja se da će se isto ponoviti i 1999. na Kosovu. Zapravo, te su dvije situacije veoma različite. Godine 1995. Hrvatska je vojska porazila hrvatske Srbe i bila je spremna ući u Bosnu. Snage bosanske vlade bile su snažnije nego ikad i osvajale su teritorij. Bosanska vlada zatražila je od NATO-a da uporabi zračnu silu. UN je dao potporu savezničkoj akciji. A Rusija je bila realna. UN-ove snage u Bosni dva su se mjeseca pripremale za zračne napade NATO-a. Francuzi i Britanci u Bosnu su dopremili topništvo koje je bilo sposobno gađati srpske položaje i tenkove s velikom preciznošću. Srbi su bili veoma nesložni. Predsjednik Milošević bio je očajan, nakon što je Srbe na Palama naveo da prihvate 49% teritorija Bosne i Hercegovine od studenog 1993. - što je formula koja je na kraju postala temelj Daytonskih dogovora. Srbi danas na Kosovu grade nadmoćan položaj, kadri su nanijeti veliku štetu OVK-u i progoniti civilno albansko stanovništvo. Rusija i Kina suprotstavile bi se NATO-u u UN-u. Srbi u Jugoslaviji jedinstveni su u vezi s Kosovom na način na koji nisu bili kad se radilo o Bosni. Nakon što se odlučio na bombardiranje, NATO ne smije pretpostaviti da će se Srbi okrenuti protiv g. Miloševića ili tražiti da se on zauzme za mir. Beograd je bio bombardiran nakon ultimatuma 1941., a Srbi su nedavno suosjećajno pratili kako irački narod preživljava opetovane zračne napade. Ukratko, postoje razumni razlozi za vjerovanje da će samo realna prijetnja o ulasku savezničkih snaga na Kosovo, pod zaklonom zračnih napada, g. Miloševića natjerati da prihvati Rambouillet. Ako zapadne vlade nisu ni politički niti vojno spremne da se obvežu na vjerodostojnu strategiju nametanja autonomije na Kosovu, bilo bi im bolje da sad ugovore neovisnost za Kosovo. Dogovor bi značio da čitavo Kosovo napusti Srbiju. Zauzvrat, bosanski Srbi u istočnom dijelu republike srpske u Bosni postali bi dio Srbije. U razmjeni hektar za hektar, to bi također omogućilo određeno širenje koridora od Sarajeva do Muslimana u Goraždu. S teritorijalnom razmjenom koju predlažem, Bosna bi, za nekoliko mjeseci, postala zaista integrirana zemlja."