US IHT 23. III. TREĆI PUT

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 23. III. 1999. Europa još traži 'treći put' "U većini je dobrostojećih demokracija obilježje politike da daleko bolje znamo što ne želimo nego što želimo", piše E. J. Dionne Jr. "U najdemokratskijim zemljama vlada naklonost prema umjerenoj vladi i otklon od stranaka koje se zalažu za čistokrvno slobodno tržište. Glasači ne poklanjaju svoje puno povjerenje globalnom gospodarstvu i žele biti zaštićeni od njegovih fluktuacija. No da bi pobijedile na izborima, stranke ljevice koje obećavaju te mjere zaštite moraju dokazati da im tržište nije strano i da mogu prihvatiti njegovu stegu. Lionel Jospin, francuski socijalistički premijer, izrazio je to raspoloženje kad je izjavio da je naklonjen 'tržišnom gospodarstvu', ali se suprotstavlja 'tržišnom društvu'. Mi želimo kapitalizam, no želimo da bude ublažen drugim vrijednostima - pravednošću, zajedništvom i suosjećanjem. Želite li znati koliko se toga promijenilo, razmotrite ove komentare Roberta Huea, tajnika nekad čvrstorukaške francuske komunističke stranke. 'Komunisti nisu protivnici tržišta', izjavio je on prošli tjedan. 'Komunisti su raskrstili sa starim gledanjem na stvari.' Zamislite: Karla Marxa kako večera s Miltonom Friedmanom. Filozof Anthony Giddens objašnjava tu transformaciju u 'Trećem putu', knjizi koju je nedavno objavio. 'Nitko više ne nudi alternativu kapitalizmu - ostaju rasprave o tome koliko daleko treba ići, i na koje načine, u upravljanju i regulaciji kapitalizma.' To možda djelomično objašnjava mlitavost suvremene politike. Utopije i vruće kritike statusa quo uzbudljive su. No zašto bi se napredne stranke pretvarale da imaju odgovore koje nemaju ili pokušavale graditi sustave koji ne mogu funkcionirati? Zamisao o trećem putu je zavodljiva jer znači realizam sa srcem. No g. Giddens - direktor londonskog ekonomskog fakulteta, kojega drže Blairovim omiljenim društvenim filozofom - pokušava pokazati da je treći put više od marketinškog slogana. Glavni problem suvremenog konzervativizma, kaže on, jest nedosljednost koja je u srcu njegovih vjerovanja. Njegova 'posvećenost slobodnom tržištu, s jedne strane, i tradicionalnoj obitelji i narodu, s druge, sama je po sebi proturječna.' Zašto? 'Individualizam i izbor trebali bi se naglo zaustaviti pred granicama obiteljskog i narodnog identiteta, gdje tradicija mora ostati netaknuta. No ništa ne rastapa tradiciju više od 'trajne revolucije' tržišnih snaga.' G. Giddens oštroumno razmišlja o trnovitom pitanju odnosa rizika i sigurnosti. Standardni prikaz jest da nitko neće željeti preuzimati rizike, pruža li vlada previše sigurnosti. No g. Giddnes je svjestan potrebe za određenim socijalnim mjerama zaštite, ukoliko želite stvoriti društvo u kojem se rizici preuzimaju. Da ohrabri građane da budu 'odgovorni preuzimatelji rizika', piše on, 'ljudi trebaju zaštitu kad stvari pođu krivo' te 'također materijalne i moralne mogućnosti za kretanje kroz glavna prijelazna razdoblja u svojim životima.' To je razlog zbog kojega svaka stranka u svakoj zemlji govori o obrazovanju. Konačni zaključak jest da ne bismo trebali odbaciti socijalnu državu, već bismo ju trebali pretvoriti u 'državu socijalnog ulaganja' kako bi stvorili 'resurse za preuzimanje rizika'. Socijalna država g. Giddensa također bi uvelike surađivala s ustanovama koje su neovisne o vladi. Što se globalnoga gospodarstva tiče, g. Giddens smatra da njegovo širenje briše sve veći broj aktivnosti iz regulatornog dosega pojedinačnih zemalja. U onom što naziva 'depolitiziranim globalnim prostorom' nema pravila koja određuju 'prava i obveze'. Odrediti što ona jesu i mogu li se nametnuti preko državnih granica jedan je od glavnih političkih problema našega doba. Najsnažnija kritika trećeg puta govori da njegova promišljena ravnoteža zvuči predobro da bi bila istinita. Stranke centra i ljevice, koje pokušavaju prilagoditi tržišnu djelotvornost skrbi za socijalnu pravdu, ne djeluju u nekom steriliziranom laboratoriju. U politici demokracija, iskrsavaju interesi i strasti. To je jasno predočila nedavna bitka između njemačkoga kancelara Gerharda Schroedera i njegova ljevičarskog ministra financija Oskara Lafontainnea. G. Lafontaine je dao ostavku, prosvjedujući da se 'srce još ne prodaje na burzi'. No tamo gdje je g. Lafontaine vidio kako socijalno srce kuca, njemački je poslovni svijet vidio kako raste rak koncentracije gospodarskog nadzora i planiranja u rukama centralizirane vlade. 'Treći put' vrijedan je da bude pronađen i g. Giddnes nam pokušava nacrtati kartu. No kako problemi novoga njemačkog gospodarstva pokazuju, na cesti koja tamo vodi još se odvijaju radovi."