FRANCUSKA-LIBERATION OD 2.3.99.SOCIJALISTI U MILANU

FRANCUSKA LIBERATION 2. III. 1999. Jospin vuče europske vagone Sa sabora europskih socijalista u Milanu izvješćuju Eric Aeschimann i Jean-Michel Thenard: "Ovo je rat triju ruža. Suparništvo između Lionela Jospina i Tonya Blaira pojavilo se 1997., kada su pobijedili na izborima. U Milanu, gdje je jučer započeo četvrti sabor Stranke europskih socijalista (PSE), neprijateljstvo je još prisutno. U Malmoeu (Švedska) gdje je u lipnju 1997. bio organiziran prošli sabor PSE-a, puno se govorilo o suparništvu Blair - Jospin: prvi je bio ministar mjesec dana, drugi je došao u Matignon nepunih tjedan dana prije sabora; jedan je pristaša 'popustljivosti' i pretpostavljenog 'trećeg puta', a drugi branitelj države i 35-satnog radnog vremena. Prvi otvoreno prezire drugog. U mjesecu rujnu Englezu i Francuzu pridružio se Nijemac Gerhard Schroeder. Tri ruže znače još više trnja. Dokaz su teške rasprave koje se ovih dana vode o Agendi 2000, oko koje se drugovi iz PSE-a nemilice tuku. Poteškoće bi bile manje da, tri mjeseca prije europskih izbora, jedanaest socijalističkih i socijaldemokratskih vlada Unije ne želi predložiti zajednički program izbornicima na starom kontinentu. Kako će ove posljednje uvjeriti da žele djelovati zajedno, kad se, istodobno, svađaju oko sadašnjih pitanja? (...) Tako je Lionel Jospin jučer okupljenima predložio nagodbu. Daleko od toga da je zanijekao razlike, on je predložio da se krene odatle: 'Moramo biti u stanju postaviti politički cilj koji će istodobno obuhvatiti državu i Europu Š...Ć. Osim narodnih tradicija, među nama postoje velike sličnosti. Oslanjajući se na tu sličnost, moramo ići naprijed. Okupimo se oko velikih vrijednosti - slobode, sloboda, socijalne pravde, zajedničkog upravljanja našom sudbinom, državljanstva - koji čine naš politički identitet, kako bismo pomogli Europi da načini politički korak dalje, što očekuju naši građani.' Kakav korak? 'Ono što je Europa poduzela u prošlosti kako bi svladala inflaciju', mora poduzeti i 'danas u borbi protiv nezaposlenosti'. Jospin je zatim nabrojio četiri smjernice za postizanje europskog ugovora o rastu i zapošljavanju: usklađivanje europskih politika osnivanjem 'gospodarske vlade'; 'ambiciozna europska inicijativa' na polju 'novih tehnologija', kako bi se 'nadoknadilo kašnjenje za SAD-om', čime bi se mogao 'nastaviti i obnoviti duh programa 'velikih zadaća' koje je prije deset godina predložio Jacques Delors', makar i uz pomoć zajmova; 'godišnja gospodarska i socijalna konferencija koja okuplja vlade, socijalne partnere i Svjetsku banku' i, na kraju, napredak u 'poreznom i socijalnom usklađivanju'. Jesu li to uopćeni prijedlozi koji bi od Jospina mogli načiniti čovjeka ravnoteže između planskog gospodarstva i liberalizma i 'prirodnog' vođu socijaldemokratske Europe? Stvar nije uspjela, jer 'europski ugovor o rastu i zapošljavanju' koji su sudionici sabora jučer prihvatili, nije uvažio sve dijelove Jospinova govora. Francois Hollande je prerano završio ručak s europskim kolegama jer je iz teksta htio isključiti riječ 'popustljivost' koja je draga Britancima, i zamijeniti je - na prijedlog Nizozemca Wima Koka - s 'više slobode izbora za radnike'. Izraz 'gospodarska vlada' nije se našao u zajedničkom tekstu. Kada je riječ o 'ambicioznoj europskoj inicijativi' na polju novih tehnologija, o njezinu se financiranju zajmovima govori kao o mogućnosti koju treba 'ispitati'. Na istom ručku, svatko je imao svoje riječi koje je bilo zabranjeno spominjati. Englezi su, očekujući Tonya Blaira, koji dolazi tek danas, uporno ustrajali na 'poreznom usklađivanju'. Nijemci se pak plaše zamisli 'troškova'. Uostalom, Gerhard Schroeder, koji je za govornicom nastupio nakon francuskoga kolege, čuvao se napada na Jospinov govor, upozorivši: 'Predodžbe koje mi stvaramo moraju biti moguće.' I podsjetio je da je za njega najvažnija zadaća dogovaranje oko Agende 2000 koja prethodi proširenju Unije na istok. Tisuću je milja daleko od Jospinovih filozofskih varijacija o Europi, 'dijalogu identiteta i različitosti.'"