NJ18.III.TAZ:PARIZ I OPET U BEOGRAD?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 18. III. 1999. Pridobivanje Miloševićeve naklonosti "Na pariškoj konferenciji o Kosovu ni jučer nije bilo naznaka popuštanja srpskog izaslanstva. Osim što su beskompromisno odbijali stacioniranja bilo kakvih inozemnih oružanih snaga na Kosovu, Srbi su također ustrajali na opsežnoj promjeni političkog dijela plana kontaktne skupine o autonomiji Kosova. Po navodima iz posredničkih krugova kontaktne skupine, srpski zahtjevi za promjenom plana odnose se na oko 70 posto njegova teksta. Između ostalog, Srbi žele osjetno ograničiti ovlasti buduće skupštine autonomne pokrajine Kosovo - i to u korist Beograda. Nadalje, Kosovo ne bi trebalo dobiti ni pravosudne vlasti, neovisne o Beogradu. U planirane albanske policijske postrojbe ne bi trebali biti primljeni bivši borci OVK. Osim toga, Srbi ne žele dati jamstva o povratku oko 400 tisuća protjeranih, pretežno albanskih civila. Isključena bi trebala biti i mjerodavnost haaškoga suda za istraživanje i gonjenje ratnih i genocidnih zločina, počinjenih na Kosovu. Posrednici su dosad Srbima ponudili samo promjenu 'tehničkih detalja', koji u javnosti nisu podrobnije objašnjeni. Radi stvaranja formalnih uvjeta za takve promjene, posrednici su zamolili izaslanstvo kosovskih Albanaca da pričekaju s formalnim potpisivanjem plana o autonomiji. Među izaslanstvom kosovskih Albanaca jača pak zabrinutost da bi posrednici mogli ipak pokazati spremnost za temeljite promjene plana u nadi da će time pridobiti Srbe za cjelovit plan. 'U tom ćemo slučaju povući naš pristanak', ističu u izaslanstvu kosovskih Albanaca. I među posrednicima jača sumnja da srpsko izaslanstvo po uputama predsjednika Miloševića radi na tom scenariju - čime Milošević dobiva na vremenu za jačanje svojih oružanih snaga na Kosovu. Francuski predsjednik Jacques Chirac izjavio je jučer ujutro da bi konferencija trebala biti nastavljena zaključno do petka. Nakon toga valja računati na novi krug višednevne putujuće diplomacije visokih izaslanika iz metropola članica kontaktne skupine, koji će dolaziti na razgovore s Miloševićem. Pritom valja napomenuti da ni posrednici u Parizu nemaju pojma što bi ti izaslanici još mogli ponuditi Miloševiću. Naime, već tijekom tih raznih sastanaka u Beogradu Miloševiću su uzalud nuđeni svi mogući pozitivni poticaji. Po tvrdnjama diplomatskih krugova, njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer nastojao je jugoslavenskom Predsjedniku u povoljnom svjetlu iznijeti prednosti prihvaćanja plana: međunarodno jamstvo za ostanak Kosova u sastavu krnje Jugoslavije; gospodarsko rasterećenje Srbije budući da bi nastojanja, usmjerena na nadzor OVK, ubuduće trebala prijeći na međunarodnu postrojbu; ukidanje svih sankcija i ograničenja glede članstva krnje Jugoslavije u međunarodnim institucijama; gospodarsku pomoć i mogućnost integracije krnje Jugoslavije u Europu. Uzalud. Milošević je ostao sasvim ravnodušan - čak i na američkog posrednika Richarda Holbrookea, iako je ovaj - po svom izvješću State Departmentu o razgovoru - Miloševiću ponudio i stvari koje u kontaktnoj skupini još nisu konsenzusom prihvaćene a djelomice su i krajnje dvojbene gledano iz aspekta međunarodnog prava. Između ostalog, Holbrooke je Miloševiću ponudio imunitet pred haaškim sudom. 'Gospodine predsjedniče, plan o autonomiji najbolje je rješenje i za Vas osobno i za Srbiju', izjavio je u više navrata Holbrooke. Milošević bi uvijek reagirao protupitanjem: 'Ako je taj plan tako dobar, zašto je za njegovu provedbu potrebno stacionirati međunarodnu postrojbu?", prenosi na kraju izvješća Andreas Zumach.