ŠV 24.II.NZZ:NEČISTA POSLA U RAMBOUILLETU

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 24. II. 1999. Dvojbeni manevri za odgodu u Ramobuilletu "Pokušaj kontaktne skupine za Balkan da dva puta produljene pregovore o Kosovu, vođene u Rambouilletu, prikaže kao djelomičan uspjeh, nije ništa drugo do loše prikriveno priznanje neuspjeha. Kao i uvijek kada pregovarači više ne znaju kako dalje i kad Zapad nije suglasan oko buduće strategije, rješenje problema jednostavno je odgođeno. Cilj je dobivanje vremena. O otvorenim pitanjima plana o autonomiji i NATO-ove vojne zaštite trebalo bi se ponovno raspravljati za tri tjedna. Doduše, metoda svladavanja srpskog otpora razmještanju NATO-ovih postrojba u sljedećem krugu razgovora i dalje je zagonetka. Dvojbeni manevar odgode međunarodne kontaktne skupine za Balkan suprotan je i njezinim vlastitim ciljevima. Naime, po uzoru na bosanske mirovne pregovore, vođene u studenome 1995. u Daytonu, sukobljenim stranama trebalo je nametnuti prijelazno političko rješenje. Istaknuto je da se više nema što pregovarati o središnjim točkama, uključujući i o razmještanju NATO-ovih postrojba na Kosovu radi vojne provedbe sporazuma o autonomiji. Osim toga, NATO je Srbima zaprijetio zračnim udarima u slučaju neuspjeha pregovora. No, ništa od svega toga, očito, više ne vrijedi. U kontekstu potpuno različitih političkih predodžaba dviju sukobljene strane, zasigurno je jako teško postići sporazum. No, to su znali svi sudionici. Zapad je djelomice i sam kriv što je uspjeh razgovora izostao. Članice NATO-a još su jednom zaprijetile vojnom intervencijom, izloživši time same sebe golemu pritisku, ali je oštrica prijetnje otupljena verbalnim uzmacima zbog najavljenoga neuspjeha pregovora u Rambouilletu. Neuspjeh ne podrazumijeva automatski NATO-ovu vojnu akciju, iznenada je istaknuto u završnoj fazi razgovora. A Sjedinjene Države jasno su dale do znanja da će zračni napadi biti izvedeni samo ako bude jasno utvrđeno da su za neuspjeh odgovorni Srbi. Postoje, naravno, brojni razlozi koji govore protiv zračnih napada na vojne ciljeve u Srbiji. Potpuno je opravdana sumnja može li Zapad kaznenim vojnim akcijama uopće ostvariti svoje političke ciljeve - opsežnu autonomiju za Kosovo, poduprtu NATO-vom vojnom zaštitom - i potaknuti jugoslavenskoga predsjednika Miloševića na popuštanje. Međunarodnopravno dvojbena vojna intervencija NATO-a u Jugoslaviji, protiv volje Beograda, bila bi presedan kojemu se političke posljedice ne mogu nazrijeti. U Bosni i Hercegovini NATO je u pomoć pozvala međunarodno priznata vlada u Sarajevu. A što će se dogoditi ako zračni napadi ne poluče željeni rezultat i možda dodatno ojačaju Miloševićev položaj, kao što je to u Iraku? Koliko se daleko može ići u tom slučaju? Širenje zračnih napada razljutilo bi Moskvu i dodatno produbilo postojeće razlike u samome NATO-u. Uoči svečanosti povodom 50. godišnjice postojanja, zapadni obrambeni savez želi po svaku cijenu izbjeći svađu u vlastitoj kući. Rat u Bosni i Hercegovini pokazao je da je politički sporazum potpuno bezvrijedan bez vojne zaštite. Nazočnost NATO-a na Kosovu apsolutno je nužna radi razoružanja albanskog OVK-a i nadzora povlačenja jugoslavenske vojske; nema alternative njegovome djelovanju. To je najvažnija pretpostavka za ostvarenje rješenja o autonomiji i za osnivanje političkih ustanova predviđenih planom kontaktne skupine. Nameće se pitanje nije li Zapad svojom taktikom otezanja i odvajanjem političkog od vojnog dijela sporazuma o autonomiji dodatno izgubio na vjerodostojnosti. Milošević jako dobro zna da članice NATO-a zaziru od zračnih napada te da su stoga spremne na kompromise i na toj spoznaji gradi svoju strategiju", upozorava Cyrill Stieger.