LA REPUBBLICA 11. III.- STEPINAC

ITALIJA LA REPUBBLICA 11. III. 1999. Stepinac - krv i aureole "Ponedjeljak, 8. ožujka, druga beatifikacija hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca. Publika biskupa, kardinala, redovnika, opatica i diplomata u staroj sinodskoj auli u Vatikanu. Mario Agnes, direktor lista 'Osservatore Romano', poziva da se povijest gleda 'bistrim okom i bez kratkovidnosti'. Kardinal, državni tajnik Sodano, veliča u Stepincu 'neustrašivog pastira, autentičnog branitelja Katoličke Crkve i domovine'. Kardinal Kuharić, plemeniti lik bivše jugoslavenske Crkve, svjedoči o zlostavljanju i ubijanjima čija je žrtva bio katolički kler u poslijeratnom razdoblju, a koja je provodio Titov režim. 'Stepinac', podsjeća kardinal, 'je branio dostojanstvo čovjeka i odbio je svaki prijedlog da se odvoji od Svete Stolice. Do smrti je molio za svoje progonitelje'. Prigoda za svečanost je obavljivanje jedne knjižice o Stepincu u biblioteci 'Quaderni' lista 'Osservatore Roamno'. Autor: Giampaolo Mattei. Naslov: Kardinal Stepinac. Junački život po svjedočenjima onih koji su s njime bili žrtve progona u komunističkoj Jugoslaviji. Knjiga je sasvim lako mogla biti napisana u vrijeme hladnog rata. Mirno prelazi preko zvjerstava režima Ante Pavelića, poduprtog od hrvatske Katoličke Crkve, a svjetlo usmjerava jedino na 'proganjanja u komunističkoj Jugoslaviji'. Je li Tito bio samo to? Nije li potom, kad je prošla staljinistička faza i tegobno poslijeratno razdoblje, našao plodan način suživota sa Svetom Stolicom? Čitatelji to nikad neće saznati. Nedostaje ono što Galimberti naziva 'obzor smisla' povijesti. Matteijeva knjižica navodi više od sto katoličkih svećenika ubijenih u poslijeratnom razdoblju. Sakrivena je bilješka da je ustaški režim Ante Pavelića, zaštićen katoličkim Te Deumima, u Hrvatskoj uništio 299 srpskih pravoslavnih crkava i ubio 222 srpsko-pravoslavna redovnika. Uključujući i biskupe. Riječ ubio ne daje potpuno objašnjenje: osamdesetogdišnji pravoslavni biskup Simonić zaklan je u jasenovačkom logoru za istrebljivanje. Osamdesetjednogodišnjem pravoslavnom biskupu Jovanoviću, potkovali su noge kao konju, i prije no što su ga ubili, izvadili su mu oči, odrezali nos i uši. Pravoslavni biskup u Otočcu, prije no što je ubijen, morao je gledati sina kako pada pod udarcima sjekira. Pola milijuna pravoslavnih Srba, Židova i Cigana poginulo je u genocidu ustaške Hrvatske. Knjiga u izdanju 'Osservatore' ta događanja rješava u tri retka: 'Počeli su progoni srpskih, židovskih, i ciganskih manjina...'. Među spisima stoji da je kardinal Stepinac, nakon što je toplo pozdravio dolazak Nezavisne Države Hrvatske koju je vodio fašist Ante Pavelić, izgovorio hrabru propovijed u zagrebačkoj katedrali protiv rasizma i nacističke ideologije. On je Paveliću napisao nekoliko pisama prijave, užasnut pokoljima. Među spisima ostaje, međutim, jedan crni popis, što nije izmišljotina propagande, već tragična stvarnost. Koju je dokumentirao Marco Aurelio Rivelli u svojoj posljednjoj knjizi o Stepincu (Izdanja Kaos). Više od 160 katoličkih svećenika i redovnika, posebice franjevaca, fizički je sudjelovalo u pokoljima: to je najmanja brojka. Katolički biskupijski dnevnici, posebice onaj sarajevskog biskupa, u zanosu su veličali 'čvrstu ruku' ustaškog režima spram pravoslavnih Srba. Čete opatica redovno su na svečanostima išle iza ustaških jedinica. Svećenici su pozdravljali fašističkim pozdravom. Katolička Crkva bez srama preuzela je manastire i dobra pravoslavne crkve, prihvaćajući prisilna prekrštavanja, makar je kasnije tražila da ona budu 'slobodna' (uz očito proturječje s okrutnošću svakodnevnih pokolja). Sarajevski biskup Ivan Sarić, čak je i zatražio zgradu koja je pripadala jednom Židovu (intervenirao je i Vatikan, no kako bi dobio 'ugovor o zamjeni'). Protiv tih izopačenja pripadnika katoličkoga klera, hrvatska biskupska konferencija nikada nije podigla svoj glas. I nikada nije osudila krvoločni režima Ante Pavelića, kao što je to svojevremeno činila spram protuekelzijastičke Titove politike. Jedan svetac ili blaženik trebao bi predstavljati primjer. Teško je kazati da je to Stepinac bio. Kardinal Sodano privatno je komentirao 'u bilo čijem životu mogu postojati mutni dijelovi, no računa se cjelina'. Točna primjedba. Red je na Crkvu, pred novim tisućljećem, da se suoči sa cjelinom onoga što se dogodilo u Hrvatskoj tijekom ratnih godina", piše Marco Politi.