US IHT 9. III. PFAFF

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. III. 1999. Dobre vijesti s Balkana: Bugarska i Makedonija "Od početka XIX. stoljeća činilo se da je potraga balkanskih naroda za nacionalnim priznanjem zazivanje patnja i razočaranja, koje istodobno postavlja političke zagonetke velikim silama. To je i dalje tako dok kosovski Albanci pokušavaju tražiti nacionalnu neovisnost na zemlji koju sad zauzimaju, zemlji kojom su povijesno dominirali Srbi", piše William Pfaff. "Zapadne sile, s Amerikom na čelu, upetljale su se u pokušaj smirivanja Albanaca nečim manjim od neovisnosti, uvjeravajući Srbe da im oni moraju prepustiti dobar dio nadzora nad Kosovom i samo nominalno održati suverenitet. Ti pokušaji, zasad neuspješni, odražavaju zapadnu zabrinutost za stabilnost regije. Zapad se boji da će se neovisni albanski Kosovari pokušati ujediniti sa samom Albanijom, pritiskom na Makedoniju, gdje živi albanska manjina. Makedonska povijest pamti neprijateljske zahtjeve svojih bugarskih, srpskih i grčkih susjeda. Zapadni se diplomati boje da bi etničke podjele u Makedoniji mogle obnoviti te zahtjeve i izazvati veći nered, koji bi u to mogao uvući i Tursku zbog njezinih povijesnih veza s čitavim područjem. Makedonija je zato veoma važna za stabilnost, što je razlog zbog kojeg su u njoj postavljene mirovne snage; Makedonija je pretvorena u prostor u kojem se okupljaju savezničke sile, spremne intervenirati na Kosovu. Zato pozitivni razvoj događaja u makedonskim odnosima s Bugarskom, njezinim najvažnijim susjedom, zaslužuju pozornost. Makedonske nevolje s Bugarskom, Grčkom i Srbijom, uključuju ono što outsideri mogu smatrati trivijalnim pitanjima, no ta su pitanja središnja za nacionalne zahtjeve tih naroda. Njihovo je rješavanje bitan korak naprijed u balkanskim pitanjima. (...)" Pfaff opisuje kako je Makedonija postala neovisnom, pa nastavlja: "Grčka je osporila njezin zahtjev za neovisnošću, ustvrdivši da je ime Makedonija povijesno označavalo dio moderne Grčke te da makedonski zahtjev za međunarodnim priznanjem pod tim imenom implicira iredentističke zahtjeve u grčkoj Makedoniji. To je izazvalo zamornu ali jetku razmiricu. Sadašnja grčka vlada odustala je od svađe, nakon što su je u tome ohrabrile Sjedinjene Države i zemlje Europske unije. Drugi, veći i dugotrajan problem nove Makedonije jest odnos s Bugarskom, koja je u prošlosti svojatala Makedoniju. Obostran se problem ticao makedonskog zahtjeva da predstavlja ono što je smatrala potlačenom makedonskom manjinom u Bugarskoj. Treća razmirica, puna nacionalističkog značenja, ticala se toga govore li Bugari i Makedonci različitim jezicima. Dne 22. veljače bugarska i makedonska vlada potpisale su zajedničku deklaraciju u Sofiji, u namjeri da uklone 'umjetno stvorene probleme između dviju zemalja.' Premijeri Ljupčo Georgijevski i Ivan Kostov odrekli su se teritorijalnih i nacionalnih zahtjeva, izjavivši da nijedna vlada neće dopustiti da se njezinim teritorijem koriste skupine koje su prema drugoj strani neprijateljski raspoložene, te su zabilježili da je zajednički jezik potpisanog dokumenta 'bugarski, u skladu s bugarskim ustavom, i makedonski, u skladu s ustavom Republike Makedonije'. (...) Obećanje veće stabilnosti u Makedoniji, koje dogovor nosi, suprostavlja se bojaznima da će kosovska neovisnost unijeti nestabilnost u zemlju. Bugarski je komentator primijetio da se sad očekuje da će snage NATO-a ostati u Makedoniji, 'u nekom obliku, budući da je Makedonija, ne Kosovo, u srcu balkanske politike' te da je 'Bugarska sad postala važna arterija koja održava to srce'. To unosi suptilnu promjenu u uvjete kosovskih pregovora, koji se trebaju obnoviti u Francuskoj sredinom ožujka. Neovisnost Kosova, ako se, i kada, može dogovoriti, neće biti tako opasna kao što se to prije činilo. Sa stabilnom Makedonijom, međunarodna dimenzija prijetnje uvelike je smanjena. To bi također bila istina u opasnijim okolnostima srpske tvrdokornosti i oslobodilačkog rata OVK-a. Izgledi nisu svijetli, no dogovor potpisan u Sofiji učinio ih je svjetlijim nego što su bili."