FRANCUSKA-LIBERATION OD 6-7.3.99. PEKING

FRANCUSKA LIBERATION 6/7. III. 1999. Peking u času krize i istine "Oblik se nije promijenio, ali je sadržaj bitno drugačiji. U svome prvom zaključnom izvješću pred oko tri tisuće zastupnika okupljenih na godišnjoj sjednici kineskog parlamenta, premijer Zhu Rongji bio je jako realan, gotovo bez ideološkog obilježja, prekidajući tako običaj svojih prethodnika. Mea culpa zbog potcjenjivanja razmjera krize, zauzimanje za nastavak gospodarskih reforma, upozoravanje na diktatorske postupke dok prijeti socijalno nezadovoljstvo i pružena ruka Tajvanu: to su glavne odrednice dugačkog izvješća koje je šef kineske vlade jučer podnio prigodom otvaranja velikog političkog godišnjeg sastanka koji će trajati deset dana. Komunistički je obred, međutim, ostao nepromijenjen. Crvene zastave lepršaju na golemoj Narodnoj palači na trgu Tiananmenu. (...) 'Razmjeri i dubina krize, kao i njezin utjecaj na Kinu, znatno su premašili naša očekivanja', izjavio je premijer odmah na početku. Zatim je nabrojio deset najvećih problema u ovome času: prilično slaba potražnja koja otežava oživljavanje tržišta, prevelika produktivnost, veće poteškoće s javnim poduzećima, financijski rizici, nered na gospodarskome polju, zlouporaba vlasti na općinskoj razini, gdje osoblje naplaćuje neopravdane poreze i kazne, tako da 'seljaci i poduzeća u nekim mjestima ne mogu više podnositi taj veliki dodatni teret, a dio pučanstva još živi u vrlo teškim uvjetima'. Tu su i pritisci na tržištu rada, uništavanje okoliša, pokvarenost i nedostatak javnog reda. Nakon sjednice, zastupnici su pozdravili takav 'realizam' iako se on danas ne očituje baš lijepim rezultatima. (...) Unatoč brojnim kritikama zbog grubosti reforma i njihove socijalne cijene, premijer je potvrdio da je njegov zadatak da do konca sljedeće godine restrukturira državna poduzeća. Zhu Rongji je pozvao Kineze da 'udvostruče napore', smatrajući da je 1999. 'ključna' godina, ali i pokazujući svoju 'odlučnost' da ostvari cilj: osnutak kvalitetnih industrijskih poduzeća uz uvođenje sustava socijalne pomoći. Moderniziranje državnih poduzeća, zadnjih ostataka planskoga gospodarstva, izaziva brojne socijalne nemire zbog otpuštanja milijuna radnika (12 milijuna prošle, a vjerojatno isto toliko ove godine) bez većih popratnih mjera. (...) U vezi s prosvjedima, premijer je preporučio 'ustrajno pregovaranje' kako bi se 'problemi riješili čim se pojave', izbjegavajući 'svako primitivno i grubo rješenje, a još više primjenu sile'. Čini se da se glede ove zadnje točke premijer pokazao najvećim inovatorom, jasno se očitujući protiv diktatorskih postupaka režima. Taj se pristup razlikuje od pristupa koji je u mjesecu prosincu prihvatio kineski prvak Jiang Zemin, rekavši da 'treba u zametku uništiti svaki pokušaj političke i socijalne destabilizacije'. Ovih je dana objavljeno nekoliko peticija kako bi se poklopile s održavanjem sjednice parlamenta: u jednoj, koju su potpisala 44 disidenta, traži se zatvaranje radnih logora, a u drugoj, koju su potpisali roditelji i prijatelji ranjenih i ubijenih osoba u prosvjedima na Tiananmenu prije deset godina, traži se od zastupnika u parlamentu početak istrage i javna isprika te zakon o isplate odšteta obiteljima. Premijerova sklonost pomirbi našla je svoje mjesto u poglavlju posvećenom ujedinjenju domovine. Zhu Rongji se zauzimao za dijalog i razvitak trgovine sa 'sunarodnjacima s Tajvana', nacionalističkog otoka koji je 1949. prekinuo veze s komunističkim kontinentom. Kineski je premijer pozvao tajvanske vlasti da 'ulože ozbiljne napore za poboljšanje odnosa i prekid neprijateljstva' s obje strane tjesnaca. Taj se govor jako razlikovao od ratničkog nastupa bivšeg premijera Li Penga, sada predsjednika parlamenta, prije točno tri godine. Pozivanjem na red Zhu Rongji mogao bi izazvati nezadovoljstvo mnogih sudionika na političkom, gospodarskom i vojnom polju. Još treba vidjeti na kakav će odaziv poziv naići", izvješćuje iz Pekinga Caroline Puel.