MOSKVA, 5. ožujka (Hina/Reuters) - Sedam mjeseci nakon što je predsjednik Boris Jeljcin zatražio od Jevgenija Primakova da postane premijer, taj se vodeći par ruske političke scene uporno bori da opovrgne nagađanja o svojoj mogućoj
"rastavi".
MOSKVA, 5. ožujka (Hina/Reuters) - Sedam mjeseci nakon što je
predsjednik Boris Jeljcin zatražio od Jevgenija Primakova da
postane premijer, taj se vodeći par ruske političke scene uporno
bori da opovrgne nagađanja o svojoj mogućoj "rastavi".#L#
Jeljcin i Primakov pojavili su se zajedno na televiziji prošlog
tjedna kako bi demantirali te glasine. Osim toga, predsjednik je u
četvrtak smijenio kontroverznog poslovnog čovjeka, milijardera
Borisa Berezovskog, jednog od najistaknutijih oponenata
Primakova.
Iako mediji smatraju da bi smjenjivanje Berezovskog mogla biti
gesta solidarnosti s Primakovom, jer je taj poslovni čovjek navodno
jedan od najžeščih kritičara vlade, to ne znači da se isto ne bi
moglo dogoditi premijeru.
Mnogi analitičari govore da je Jeljcin ljubomoran na moć koju je
Primakov izgradio, s obzirom da je Jeljcinova moć izblijedila u
posljednjih nekoliko mjeseci.
"Ono što se dogodilo tom odnosu bilo je neizbježno. Jeljcin voli
imati moć i sve je više ljubomoran na upjeh Primakova kod ruske
političke elite", kazao je politički analitičar Andrej
Piontkovski.
"Predsjedničke ambicije Primakova postale su vrlo očite...Jeljcin
bi mogao odlučiti smijeniti Primakova", rekao je Piontkovski,
direktor Centra za strateške studije.
Analitičari izjavljuju da bi Jeljcin mogao donijeti odluku o
otpuštanju ili potkopavanju Primakova kako bi povratio glavnu
ulogu u politici.
Iako su podijeljeni oko toga kako bi daleko Jeljcin u takvim
namjerama mogao ići, svi govore da bi mogao pokušati intervenirati
u razgovorima s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) kako bi
osigurao dobivanje novih, prijeko potrebnih, kredita i ponovno
osvojio poštovanje ruskog naroda.
"Pitanje je hoće li prevladati Jeljcinova emocionalna ili
racionalna strana", rekao je Nikolaj Petrov, analitičar Zaklade
Carnegie za međunarodni mir.
"Ako je istina da je ljubomoran na Primakova i ako prevlada njegova
racionalna strana, mogao bi samo potkopati premijera, a ne i
otpustiti ga. Međutim, ako prevlada njegova emocionalna strana -
mogao bi ga otpustiti", smatra Petrov.
Jedan način za potkopavanje Primakova bio bi primoravanje
premijera da ukloni komuniste iz vlade - potez za koji neki mediji
već tvrde da je Jeljcin predložio premda Kremlj to opovrgava.
Međutim, takav potez bi mogao izazvati komuniste u Dumi da pokušaju
prisiliti Jeljcina na raspuštanje Donjeg doma parlamenta i
sazivanje parlamentarnih izbora.
Petrov i drugi analitičari su podsjetili da je Jeljcin, koji se
nalazi na liječenju u bolnici zbog čira na želucu, već nekoliko puta
smjenjivao osoblje kako bi učvrstio svoj položaj nakon bolesti.
Karakteristika takvih otpuštanja bila je istodobno uklanjanje dva
suparnika kako bi se održala ravnoteža snaga i kako niti jedna osoba
u Jeljcinovoj blizini ne bi dobila preveliku moć.
Berezovski, kojega je Jeljcin smijenio s položaja izvršnog tajnika
Zajednice neovisnih država (ZND), bio je žrtva takve politike u
studenom 1997. dok je obnašao dužnost pomoćnika u Kremlju. Tada je
jedna svađa s ministrom financija Anatolijem Čubaisom završila
tako da su obojica otpušteni.
Smjenjivanje Primakova, ocjenjuju analitičari, sada bi ipak bilo
riskantno budući da Jeljcin više ne dominira ruskom politikom.
Predsjednik također može zahvaliti Primakovu na relativnoj
političkoj stabilnosti u nekoliko posljednjih mjeseci.
Osim toga, smjenjivanje bi bilo u suprotnosti s izjavama Kremlja da
Jeljcin želi političko "primirje" između vlade, predsjednikove
administracije i parlamenta kako bi osigurao stabilnost u
sljedećih 15 mjeseci prije parlamentarnih i predsjedničkih
izbora.
S druge strane, pitanje je kolika je potreba Jeljcina za premijerom
koji ima podršku Dume. Duma je, naime, već odobrila državni
proračun za 1999., a otpor proračunu je jedno od njezinih glavnih
oružja u borbi protiv Kremlja i vlade.
Financijska kriza i bolest oslabile su Jeljcinovu vlast, dok je
Primakov učvrstio svoj položaj vodeći politiku konsenzualnim
pristupom i izbjegavajući primjenu "gorkog lijeka" koji je, prema
mišljenju mnogih stručnjaka, potreban za rehabilitaciju ruskog
gospodarstva.
Za razliku od svojih liberalnijih prethodnika, Primakov je dobio
veliku potporu Dume dovodeći komuniste i druge predstavnike Dume u
vladu. Od svega je možda najvažnije to što Jeljcin nema povoljnu
alternativu za premijera.
(Hina) kga ii