RDW 1. III. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 1. III. 1999. Pregled tiska Vodstvo njemačkih socijaldemokrata izjavilo je da se više neće ustručavati od suradnje sa strankom PDS - bivšom istočnonjemačkom socijalističkom partijom. Kao obrazloženje, šef SPD-a Lafontaine tvrdi da je odgovarajuća odluka njemačke socijaldemokratske stranke iz 1994. već odavno zastarjela. O tome njemački tabloid BILD- ZEITUNG primjećuje: 'Narode, čuj što ti imam reći: socijaldemokrati i komunisti ponovno idu zajedno! To je sada geslo šefa SPD-a Lafontainea. Dok se Gerhard Schroeder igra kancelara, Oskar Lafontaine priprema široku narodnu frontu s komunistima. Čelnici stranke PDS - Gysi, Modrow i cijeli Stasi mogu slaviti. Što je u Magdeburgu i Schwerinu započelo s koalicijskim vladama s drugovima iz bivše stranke SED, sada bi se trebalo nastaviti po mogućnosti u Erfurtu, Postdamu i Berlinu. Demokrati zbijte svoje redove! A dnevnik KOELNISCHE RUNDSCHAU konstatira: Stranka SPD je otvorena za sve strane. Ona koalira u Mainzu s liberalima, u Bremenu s kršćanskim demokratima, a u Erfurtu možda uskoro ponovno s PDS - međutim, što je zapravo stranka SPD? Je li to stranka centra, gdje se, kao što je poznato, dobivaju izbori, ili je njemačka socijaldemokratska stranka samo željeni partner za lijeve radikale koji također jednom žele biti na vlasti? Dok njemački kancelar zabavlja naciju na televiziji, šef SPD Lafontaine plete mrežu oko stranke PDS - to neće ići dobro. Bez političkog profila, SPD neće moći obraniti svoj profil. O dogovoru zabrane nagaznih mina koje od danas stupa na snagu, dnevnik NEUE RUHR NEUE RHEIN ZEITUNG piše: Možda je izjava da se radi o povijesnom događaju za svijet preduhitrena. Međutim, jučerašnji dan zaslužuje da ga se obilježi u povijesti. Jer sporazumom potpisanim u Ottawi, čovječanstvo se izjasnilo protiv nečega što je samo stvorilo. Nagazne ili protuljudske mine, kako ih tehničari smrti još cinično nazivaju, su zabranjene. Ostaje nada da će se to zaista i ostvariti. 133 zemlje svijeta svojim potpisom su se obvezale da će se odreći mina. Brzina kojom je ovaj sporazum ratificiran pokazuje samo ozbiljnost izvršavanja ove obveze. Prije svega u siromašnim zemljama svijeta nedostaju financijska sredstva za uklanjanje mina. I upravo tu industrijske zemlje moraju pomoći jer inače nikad ta područja neće dobiti priliku da uklone posljedice ratova i sukoba. O istoj temi lijevo liberalni francuski dnevnik LIBERATION, navodeći kako dnevno od nagaznih mina strada 70 osoba, a od toga je devedeset posto civila, bilježi: Od danas na snagu stupa 1997. godine potpisana konvencija o zabrani nagaznih mina. Da li se radi o važnom ili samo simboličnom koraku? Konvencija ostaje jedinstven događaj, jer je nastala na ulici, a ne u diplomatskim krugovima. Nekadašnja inicijativa međunarodne kampanje za zabranu nagaznih mina prerasla je 1992. godine u koaliciju nevladinih organizacija koje su zato 1997. godine dobile i Nobelovu nagradu za mir. I posljednja tema današnjeg pregleda tiska je Kosovo. Liberalni britanski dnevnik THE GUARDIAN zahtijeva slanje kopnenih snaga na Kosovo: Točno godinu dana nakon što je srbijanski pokolj kosovskih Albanaca svijetu pokazao da na području bivše Jugoslavije prijeti katastrofa, kraj krize još nije na pomolu. Sada se više ne može odugovlačiti s pitanjem treba li na Kosovo poslati kopnene snage i u slučaju ako sukobljene strane ne postignu dogovor. Bombardiranja se čine jednostavnim rješenjem, jer Zapad na svojoj strani riskira mali broj žrtava. Međutim, bombardiranja su i riskantna igra. Umjesto da se Miloševića potakne da prihvati mirovni plan, moglo bi doći do masivnih napada protiv kosovskih Albanaca. Jedini put da se to spriječi je signalizirati da smo spremni žrtvovati i vlastite živote - ako ne želimo da Kosovo postane druga Bosna. (RDW)