US IHT 4. III. STASI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 4. III. 1999. Nijemci ljuti na Amerikance zbog dokumenata agencije Stasi "Kad je predsjednik Clinton prošlog mjeseca pozvao Gerharda Schroedera na ručak u Bijelu kuću, njemački se kancelar svesrdno nadao da će se kući vratiti s posebnim poklonom: tajnim arhivima istočnonjemačkih inozemnih špijunskih operacija koje je CIA potajno nabavila nakon pada Berlinskog zida", piše William Drozdiak. "No, do vremena kad je stigao u Washington, Schroeder je već primio razočaravajuće vijesti. Njegov glavni posrednik u političkim pregovorima, Bodo Hombach, koji je prije toga poslan u Washington kako bi potpisao dogovor, naišao je na ono što je kasnije nazvao zaprekom zbog 'međusobnog nepovjerenja'. Ne samo da Clinton nije želio ustupiti dokumente Njemačkoj, on čak nije želio ni razgovarati o toj temi, prema informacijama iz Bijele kuće i od kancelarovih pomoćnika. Iako je Schroeder to odbijanje želio poreći tvrdnjom da dvojica vođa jednostavno nisu imala dovoljno vremena da razmotre taj problem, viši pomoćnici privatno su izjavili da je kancelar bio ljut zbog američkog odbijanja predaje dokumenata koje Njemačka smatra svojim vlasništvom. Oni su upozorili da bi ta slijepa ulica mogla ozbiljno ugroziti suradnju u obavještavanju i drugim pitanjima između dviju zemalja. Njemački dužnosnici navješćuju da možda dolazi vrijeme da se ograniče operacije američkih obavještajnih služba u Njemačkoj, uključujući uređaje za prisluškivanje poput moćnih američkih radarskih i komunikacijskih sustava u Bad Aiblingu, u blizini Muenchena, za koje neki Nijemci sumnjaju da se koriste za poslovnu špijunažu. Prema mišljenju diplomata, političara i obavještajnh dužnosnika koji su intervjuirani u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj, kampanja otkrivanja 'dragulja u kruni' istočnonjemačkog aparata državne sigurnosti, ili Stasija, pretvorila se u emocionalni ispit za vladu Gerharda Schroedera, koja želi ponovno učvrstiti puni suverenitet ujedinjene Njemačke i uspostaviti ravnopravnije partnerstvo s Washingtonom. Dokumenti navodno sadrže identitete, tajna imena i druge vitalne podatke o tisućama stranih agenata Stasija, od kojih je velika većina djelovala u Zapadnoj Njemačkoj. (...) Clintonova je vlada odbila vratiti dokumente na inzistiranje CIA- e. CIA smatra da bi predaja dokumenata ugrozila zapadne špijune čiji identitet nije otkriven. No, mnogi Nijemci vjeruju da američki pokušaj zaštite Nijemaca i drugih zapadnih Europljana spomenutih u dokumentima (za neke se vjeruje da se još nalaze na važnim političkim položajima) sprječava njihovu zemlju pri poravnavanju računa s poviješću i postizanje pune pomirbe između Istoka i Zapada. Karsten Voigt, koordinator američko-njemačkih odnosa u njemačkom ministartvu vanjskih poslova, smatra ironičnom činjenicu da mnogi Nijemci drže da se Sjedinjene Države svrstavaju u redove s bivšim komunistima i njihovim simpatizerima koji očajnički pokušavaju sakriti istinu o svojoj prošlosti. 'Nama je jednostavno teško razumjeti kako to da se velika zemlja, koja kaže da se zalaže za slobodu, ponaša poput onih u Njemačkoj koji pokušavaju sprječiti pristup dokumentima', izjavio je Voigt. 'Dopusti li se toj percepciji da se održi, ona bi mogla stvoriti mnogo problema za naše odnose.' Viši njemački dužnosnici sumnjaju da Sjedinjene Države skrivaju informacije o prodiranju Stasija u zapadnu Njemačku. Vjeruje se da je za 40-godišnjeg postojanja istočne Njemačke, između 20.000 i 30.000 zapadnih Nijemaca radilo za Stasi. Budući da jezik nije predstavljao zapreku, oni su lako prodrli u gotovo svako područje zapadnonjemačkoga društva, uključujući poslovni svijet, politiku, sveučilišta, sindikate i medije. Ipak, njemačkim dužnosnicima koji su dobili uvid u ono što nazivaju 'pročišćenim' inačicama dokumenata u Washingtonu, dopušteno je da kopiraju imena samo 1.500 špijuna koji su djelovali u zapadnoj Njemačkoj. Izgledi da mnogi suradnici Stasija bježe od kazne za čin izdaje (uz ono što se smatra pristankom Sjedinjenih Država) izazvala je negodovanje među istočnim Nijemcima, koji su bili prisiljeni trpjeti bol suočavanja s represivnim komunističkim poretkom. Godine 1995., njemački ustavni sud presudio je da se istočnim Nijemcima ne može suditi zbog izdaje, jer su djelovali u skladu sa zakonima svoje zemlje. No, sud je zaključio da se zapadni Nijemci koji su radili za Stasi mogu sudski goniti. Američki dužnosnici kažu da bi predaja arhiva Nijemcima izložila mnoge prijateljske agente koji još djeluju u zapadnim zemljama osveti njihovih žrtava. Vjeruje se također da su Sjedinjene Države obavijestile mnoge pojedince da su spomenuti u dokumentima kako bi se smanjila njihova ranjivost na ucjenu, a možda su čak i zaposlile neke bivše istočnonjemačke špijune čije bi se usluge mogle pokazati korisnima. Odbijajući te argumente, Ernst Uhrlau, savjetnik Gerharda Schroedera za obavještajna pitanja, izjavio je da njemačka vlada ne shvaća zašto su Sjedinjene Države uskratile dokumente o Stasiju svojoj bliskoj saveznici, kad Rusi vjerojatno posjeduju iste informacije. 'Dugoročno, za njemačku je vladu neprihvatljivo da se važni dokumenti nalaze u Sjedinjenim Državama dok Rusija možda ima duplikat', izjavio je g. Uhrlau. Njemački obavještajni izvori uvjereni su da se CIA Stasijevih arhiva domogla putem ruske veze, pri cijeni od 1 milijuna do 1,5 milijuna dolara. Izvori vjeruju da se transakcija dogodila u prvoj polovici 1992., gotovo dvije godine nakon sloma istočnonjemačke komunističke vlade. Prava istina ostaje zagonetka, no američki dužnosnici hvalili su nabavku ili kupovinu dokumenata kao jedan od najvećih trijumfa CIA- e. Njemački su dužnosnici izjavili da je njihova obavještajna agencija, BND, smještena u Pullachu u blizini Muenchena, bila ometena u potrazi za arhivima kad je tadašnji kancelar Helmut Kohl, bojeći se da bi špijunski neuspjeh mogao poremetiti njegove planove za njemačko ujedinjenje, zabranio sve tajne aktivnosti na Istoku. Nesuglasice između Njemačke i Sjedinjenih Država zbog sudbine spornih dokumenata pogoršale su napetosti između obavještajnih služba tih dviju zemalja. Njemački su dužnosnici, primjerice, izrazili svoju uznemirenost prevladavajućim američkim stajalištima koji odražavaju dane hladnog rata, kad su američki obavještajci zapošljavali otprilike 25.000 ljudi u zapadnoj Njemačkoj i ponašali se prema toj državi više kao prema nekakvome protektoratu nego kao prema suverenoj saveznici. U ožujku 1997., Njemačka je jednom djelatniku CIA-e zapovijedila da napusti zemlju nakon što je uhvaćen u pokušaju uvjeravanja dužnosnika ministarstva gospodarstva da mu preda informacije o tehnološkim dogovorima s Iranom. Nedavno se Schroederova vlada uznemirila kad je Sjedinjene Države nisu upozorile da pomažu Turskoj u gonjenju i hvatanju kurdskog vođe Abdullaha Ocalana u Keniji. Taj je događaj rasplamsao nasilne nemire među 500.000 kurdskih prognanika koji žive u Njemačkoj. 'Hladni je rat možda završen, no još dijelimo mnogo zajedničkih ciljeva i zajedničkih prijetnji, koje bi nam trebale pokazati da suradnja predstavlja obostrani interes', izjavio je viši njemački dužnosnik. 'No, to se može učiniti samo na bazi međusobnog poštovanja, a to ovih dana ne dobivamo od Washingtona.'"