DELO-DVIJE KAŠETE CIPALA-2. III.

SLOVENIJA DELO 2. III. 1999. 'Za dvije kašete cipala...' "Cipli (ili skočci) za slovensko su more puno značajnije ribe nego što se misli u ministarstvu vanjskih poslova (da o ministarstvu poljoprivrede i ne govorimo). Sada se nekima zacijelo čini da bi cipli mogli zakuhati 'zaljevski rat'. Svima je, dakako, jasno da bi ribe u piranskom slučaju bile samo izgovor. To je vjerojatno shvatio i istarski zastupnik u hrvatskome Saboru Damir Kajin, koji je izjavio da su pojedini hrvatski ribari spremni uništiti predstojeću turističku sezonu, i to ne samo istarsku nego i cijelo hrvatsko gospodarstvo. I to samo 'zbog dvije kašete cipala'. Unatoč tako neozbiljnim usporedbama, treba posve ozbiljno postaviti pitanje nije li i, najodgovornija, hrvatska država postupila baš onako kako se Kajinu čini sasma neprihvatljivim. Zbog cipala (treba priznati da ih je ipak više od dvije kašete), nadasve je odlučno poslala u Piranski zaljev nešto veći policijski čamac od uobičajenoga i sada već treći dan nadzire stanje. Na silu izvučena informacija o tomu da su slovenski ribari spremni loviti ciple i izvan zaljeva i u neprijepornim hrvatskim vodama, bila je dovoljna da Hrvatska odluči postaviti se drukčije glede 'svoje' polovice zaljeva koja joj u povijesti nikada nije pripadala. Poslije svih godina samostalnosti i najvećeg dijela doba suživota, Hrvati sada bez okolišanja govore da su Slovenci samo u subotu jedanaest puta prešli granicu na moru u Piranskom zaljevu, iako cijeli svijet dobro zna da te granice nema. Cijeli svijet zna da je slovenska policija cijelo vrijeme nadzirala veliku većinu Piranskoga zaljeva (osim 300-metarskog pojasa uz Savudrijski poluotok) i da bi bilo kakvo uspostavljanje drukčijeg stanja bilo nasilno djelovanje južne susjede. Gdje je pravi razlog za takav postupak, teško je reći. Radi li se samo o manevru koji bi trebao ubrzati događaje u hrvatskom Saboru u kojem su se prije nekih tjedan dana prihvatili (ali je još nisu završili) rasprave o slovensko-hrvatskim odnosima? Rasprava će biti nastavljena ove srijede, a poslije sadašnjeg najvećeg izgreda u zaljevu, zvučat će sasma drukčije. Jesu li Hrvate doista tako jako razljutili slovenski zastupnici koji nisu htjeli ratificirati sporazum o pograničnoj suradnji? Smeta li im peticija starih znanaca, (izolskog) slovenskog Civilnog društva koje zvecka granicom na Savudriji ili čak Mirni? Boje li se Hrvati doista međunarodne arbitraže pa bi zato rado na vrat na nos odmah potražili rješenje? Vjerojatnije je da je vladajućoj hrvatskoj stranci u zadnje vrijeme dogorjelo do nokata pa mora potražiti vanjskog neprijatelja kako bi odvratila pozornost. Kao, neka se narod radije bavi nerješivim graničnim prijedlozima (primjerice kondominijem u Piranskom zaljevu) nego da mu se po glavi roje ružne misli o tomu tko je kriv za sve nezadovoljnija mnoštva loše plaćenih ili nezaposlenih Hrvata. Za Sloveniju je gospodarski slomljena susjeda daleko teži teret nego što se na brzinu može predvidjeti. A za Hrvatsku je teško zamisliti uspješnije svladavanje krize ako bar sa svojom najbližom susjedom i prirodnom saveznicom ne počne svirati pomirljivijim i ljubaznijim tonovima. Države su u mnogo čemu ovisnije jedna o drugoj nego što bi to odgovorni htjeli priznati. Zato je hrvatski policijski čamac koji je došao po ciple u Piranski zaljev opasan manevar, jer očito i nedvojbeno produbljuje međusobne nesporazume, ma kakvi bili razlozi hrvatske ribarske pohlepe u slovenskom malom zaljevu" - zaključuje Boris Šuligoj.