US NEWSDAY 25. II.ŠIRENJE NATO-A

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEWSDAY 25. II. 1999. Proširenje NATO-a i dalje zamućuje vanjsku politiku "Sada, kad je ludost pokušaja opoziva predsjednika Billa Clintona gotova, pred državu se postavljaju zaista ozbiljna pitanja. Naravno, Washington bi se radije bavio budućnošću Hillary Rodham Clinton u newyorškoj politici ili bi raspravljao o najnovijim seksualnim optužbama protiv Clintona. No, Washingtonu se nameću velika, neizbježna pitanja o kojima vjerojatno niste mnogo čuli, a koja bi mogla utjecati na dobrobit zemlje. Primjerice, što učiniti u vezi s pogrešnom prošlogodišnjom odlukom Predsjednika i Kongresa o proširenju NATO-a", piše urednik lista James M. Klurfeld. "Ne, NATO nema privlačnost pokušaja uklanjanja Predsjednika zbog izvanbračne veze u uredu. MSNBC neće 24 sata prikazivati emisije o budućnosti NATO-a. No, budući da NATO nailazi na sve veće pritiske istočne Europe da proširi savez sve do ruskih granica, on će prilično utjecati na izgled svijeta u sljedećem stoljeću. Cijeli taj zbrkani problem bit će na našem pragu u travnju, kad se europski vođe nađu u Washingtonu kako bi proslavili pedesetu obljetnicu Saveza. Tamo će biti mnogo tapšanja po ramenima i govora o tome kako je u hladnom ratu postignuta pobjeda. No, tamo će biti i društvo vođa istočne Europe koji će kucati na vrata govoreći: 'Sad je na nas red'. A ozbiljno ranjen, ali oprezan ruski medvjed to će promatrati. NATO je jedan od najuspješnijih, ako ne najuspješniji pokušaj postizanja zajedničke sigurnosti u povijesti. Njegova postojanost bila je glavni razlog zbog kojega je Zapad pobijedio u hladnome ratu. Osim toga, NATO je pomogao zapadnoj Europi da dovrši stoljeća neprijateljstva i postane područje mira i stabilnosti. Bez NATO-a i američke prisutnosti Europa je vodila dva krvava rata. U posljednjoj polovici stoljeća, s američkom nazočnošću u Europi, nije bilo ratova u zapadnoj Europi. Jedini je problem to što je hladni rat završio prije gotovo 10 godina. Od tada se postavlja pitanje koja je svrha NATO-a u svijetu poslije hladnog rata? Jedan od ciljeva na summitu NATO-a bit će razvijanje nove strateške doktrine. Uporaba savezničkih snaga u Bosni, a sada možda i na Kosovu, dio je toga pokušaja. No sve do sada, sve su odluke bile donijete ad hoc, neutemeljene na bilo kakvom općem osjećaju što bi NATO trebao ili ne bi trebao činiti. Nije jasno hoće li bosanska misija uspjeti, a danas je mnogo manje izvjesno i hoće li ikad biti, i bi li trebalo biti, misije na Kosovu. Clintonova je vlada istodobno financirala proširenje NATO-a tako da uključi Poljsku, Republiku Češku i Mađarsku, a prošle godine američki je Senat odobrio tu novu obvezu. Mnogo je stručnjaka za vanjsku politiku, uključujući ljude poput Georgea Kennana, graditelja NATO-a, senatora Daniela Patricka Moynihana i Michaela Mandelbauma iz Johns Hopkinsa, koji vjeruju da je proširenje NATO-a bilo velika pogreška. Sada se postavlja pitanje što bi još NATO trebao učiniti. To nije malen problem. Države istočne Europe koje nisu ušle u NATO prošle godine žele jamce da će biti primljene u budućnosti. No, koje bi zemlje trebale biti prihvaćene? Rumunjska? Slovačka? Litva? Letonija? Estonija? Ukrajina? Rusi, naravno, priključenje zemalja na svojim granicama NATO-u drže izravnim izazovom za njihove dugoročne sigurnosne interese i namjernim ponižavanjem. Ali ako se proširenje NATO-a sada zaustavi, postojat će nova granica u Europi, novi zastor podjele. Pritisak s ciljem da se NATO nastavi širiti bit će velik i o njemu će se mnogo pričati na travanjskom sastanku na vrhu u Washingtonu. Dok rusko gospodarstvo nastavlja propadati, ima li zaista ikakvog smisla nastaviti izazivati Rusiju koja nije i još godinama ne može biti vojna prijetnja svojim susjedima? Rusiju čija je demokratska budućnost daleko od sigurne? Clintonov vanjskopolitički stil jest gurati naprijed. To je ono što će vjerojatno pokušati učiniti i ovdje: zanemariti daljnje proširenje NATO-a i prepustiti svojim nasljednicima da rješavaju njegove posljedice. No, to nije odgovorno i pritisci bi mogli učiniti izbjegavanje akcije nemogućim. Postoji već istaknuta vanjskopolitička skupina koja preporučuje da se Litvi, koja graniči s Rusijom, dopusti ulazak u NATO kao sljedećoj državi. Odluka o proširenju NATO-a nije bila dobro razmotrena. Clinton i Senat reagirali su više na domaći politički pritisak nego na zdravo vanjskopolitičko razmišljanje. No, budući da je to učinjeno, NATO- ove članice sada moraju odlučiti hoće li zaustavljanje daljnjeg proširenja donijeti manje štete nego njegovo nastavljanje. Sada, kad je on još naš vođa, Clintonova je dužnost da rješava tu dvojbu - želi li on to ili ne."