US NY TIMES 24. II. EURO I GB

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 24. II. 1999. Britanija dobiva skicu programa priključenja euru "U objavi koja je približila Britaniju priključenju zajedničkoj europskoj valuti, premijer Tony Blair u utorak je parlamentu ponudio uvjetni plan ulaska u monetarnu zajednicu - ako Britanci pristanu, a gospodarski se uvjeti budu činili prikladnima", piše Alan Cowell. "Osim aludiranja na moguće priključenje između 2002. i 2005., međutim, on nije dao rok za britansko napuštanje funte i položaja britanskoga gospodarstva kao posljednjega većeg europskog gospodarstva koje ostaje izvan eurolanda. Blair i njegovi pomoćnici izbjegavali su svaki razgovor o tečajnoj stopi. Blair od prošle godine obećava neku vrstu nacrta mogućeg priključenja Britanije, a činilo se da je objava smišljeno stigla prije redovnog sastanka europskih vođa, u petak u Bonnu. 'Ovo što danas najavljujemo nije promjena politike. To je promjena brzine', rekao je Blair parlamentu. (...) Unatoč političkoj oporbi, vladina predanost napisanom planu premjestila je britansku žučnu političku raspravu o budućem odnosu s Kontinentom na novu razinu, stvarajući jasan dojam da se Blair zalaže za priključenje Velike Britanije. Objavljivanjem vremenskog rasporeda, nadalje, čini se da proces priključenja euru dobiva zamah. Blairov glasnogovornik izjavio je da je članstvo u euru 'najveća odluka koja stoji pred ovim premijerom i njegovom vladom.' Objava dana, u utorak, bila je posljednji znak opadajućeg protivljenja zajedničkoj valuti među europskim zemljama koje su ostale izvan eura. (...) Držeći se općih crta prijašnjih izjava - ali prvi put nudeći vremenski raspored - Blairov je plan predvidio četveromjesečno razdoblje između vladine odluke da se priključi euru i referenduma kojim bi se tražio pristanak britanskog naroda. Zatim, raspored predviđa 24 - 30 mjeseci tijekom kojih bi Britanija uplela svoju valutu u isti neopoziv odnos s eurom koji ima 11 ostalih valuta. Nakon toga došlo bi šestomjesečno razdoblje u kojemu bi euro istisnuo funtu." (...) Novinar spominje da se sljedeći redovni izbori u Britaniji moraju održati do svibnja 2002. To bi moglo značiti da se referendum održava krajem 2002., a britansko priključenje u bilo kojem trenutku od tada do 2005. "'Sama vlada aktivno će se pripremati za euro, uvjerena da je u interesu ove zemlje da ga u budućnosti uvede, budu li naša gospodarska mjerila zadovoljena', izjavio je Blair. On je obećao desetke milijuna funta da se vladinim odjelima pomogne u 'usklađivanju s eurom'. Britanski se uvjeti okreću oko toga postoji li 'održiva konvergencija' između britanskoga gospodarstva i gospodarstva eurolanda. No osim toga, britanske vlasti traže dokaze o većoj gospodarskoj prilagodljivosti Kontinenta, koristima u ulaganju i prednostima za britansku industriju financijskih usluga. One traže i jamce da članstvo u euru neće voditi većoj nezaposlenosti. (...) Politički, Blair kroči po uskoj crti između onih koji sumnjaju u euro, uključujući i neke pripadnike vlastite stranke, i onih zakonodavaca u vladi i u oporbi koji su mu skloni. Iznad svega, on se suočava s mogućnošću snažnoga protivljenja medija."