IT CORRIERE 23. II.- NATO I KOSOVO

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 23. II. 1999. Na kocki je novi NATO "Iscrpljujući balkanski ratovi, ovih godina, ponajprije su iscrpili našu pozornost. Kako se orijentirati u jednoj geopolitičkoj zagonetci koja nosi stoljetna obilježja, koja suprotstavlja različite etnije i vjere, koja nas sve više spriječava da razlikujemo dobre i loše? Kako bi se ponovno probudilo zanimanje, i onih koji poput nas sjede u prvom redu, potrebni su pokolji okrutniji od ostalih, neposredna humanitarna katastrofa, spektakl bombardiranja. Zatim se ponovno gubi kompas, sve do sljedećega izvanrednog stanja. Danas moramo uspjeti pobijediti upravo taj razumljivi zamor, dok u dvorcu Rambouillet Srbi i Albanci s Kosova ne dođu do trenutka istine. Jer bi neuspjeh pregovora mogao pokrenuti prvi napad u povijesti NATO-a protiv jedne suverene države. No i radi toga, i ponajviše što, kakav god bio njihov ishod, odmjeravanje snaga na francuskom tlu obećava da će utjecati na transatlantske ravnoteže, na sutrašnji Savez, jednom riječju, na našu budućnost. U Rambouilletu šesnaest dana traju dva različita i paralelna pregovaranja. Prvo je zatočenik baroknog sjaja dvorca, gdje se Srbi i Albanci muče postići dogovor. Drugo je aktivnije i diskretnije, pokriveno je jedinstvenim izjavama, no iza smiješaka ne uspijeva sakriti različite pristupe Europljana i Amerikanaca.(...) Čak su i Britanci, u svojim stalnim oscilacijama između dvije atlantske obale, na kraju priznali da u Rambouilletu ne postoji samo jedan krivac. Protiv koga je, onda, NATO ovlašten pritisnuti okidač?(...) Svi, dakako, imaju interes sačuvati vjerodostojnost Saveza. Ako dođe do bombardiranja Srbije neće biti dezertiranja. Unatoč različitoj razini zabrinutosti koje kod Amerikanaca i Europljana izaziva primjena sile, s Albancima prepuštenima srpskim osvetama (misli se na Italiju koja bi se morala suočiti s vjerojatnim dolaskom tisuća izbjeglica). No, ako je NATO još sposoban zbiti redove, ostaje činjenica da se SAD, na Kosovu kao i drugdje, trudi učvrstiti svoj politički leadership pokazivanjem neupitne vojne i tehnološke nadmoći. S američke strane, ostaje želja za 'globalnim NATO-om' sposobnim proširiti svoje područje djelovanja, oružjem odgovoriti na nove kemijske i bakteriološke prijetnje, djelovati bez prethodnog pristanka UN-a, želja da se dođe do podjele zadaća sa saveznicima, ako oni, uz svoja politička oklijevanja i mršavim proračunskim izdacima za obranu, ne očekuju glavnu riječ u sobi s pucetima. Svaka od tih smjernica, koje su u teoriji predodređene da se sliju u novi 'strateški koncept' NATO-a, uznemiruje Europljane i redimenzionira njihove svježe ambicije u pitanju zajedničke obrane. Dva mjeseca prije skupa u Washingtonu, i nekoliko dana prije D'Aleminog putovanja u Ameriku, pregovori o Kosovu tako postaju istraživački laboratorij. Iz njega može osnažena izići europska umjerenost. No isto tako može nadvladati snaga Amerike (...)", piše Franco Venturini.