US IHT 19. II. BOSNA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. II. 1999. Ne pokušavajte popraviti Kosovo upropaštavanjem Bosne "David Owen nedavno je predložio da se Srbiji za svaki četvorni kilometar teritorija koji izgubi na Kosovu, on nadoknadi četvornim kilometrom istočnoga dijela Bosne i Hercegovine", piše Robert L. Barry, bivši veleposlanik u Indoneziji i Bugarskoj, i čelnik misije OESS-a u Bosni i Hercegovini. "(...)Isti smo prijedlog čuli od izvora bliskih Slobodanu Miloševiću. Strategija g. Miloševića, rekli su nam ti izvori, bila je onemogućiti stvaranje nove vlade u republici srpskoj i zatim stvoriti paralelnu vladu probeogradskih čvrstorukaša na Palama, uporištu Radovana Karadžića, optuženika za ratne zločine i bivšeg predsjednika republike srpske, i njegova saveznika Momčila Krajišnika, bivšeg srpskog člana bosanskog predsjedništva. Zatim bi slijedila podjela i unija istočne republike srpske sa Srbijom, kao naknada za Kosovo. Neizgovorena posljedica bila bi posezanje Hrvatske za preostalom polovicom republike srpske. To otkrivanje pobješnjele realpolitike ostavilo je one među nama koji provodimo razmjerno uspješan mir u Bosni razjapljenih usta od nevjerice. Pogrešno je pretpostaviti da se bilo kakav mir na Kosovu može postići na uštrb međunarodno priznatog teritorijalnog integriteta zemlje koja je prošla kroz rat i krenula dalje. Tu nas kratkovidnost vraća svemu što je bilo pogrešno u međunarodnoj politici na Balkanu. Prijedlog lorda Owena, prema kojemu Bosna ne bi primila ništa za ustupanje teritorija Srbiji, grubo je relativistički pogled na suverenitet. Nepozvano nuditi prekrajanje bosanskih granica šalje snažnu poruku: suverenitet i teritorij nekih zemalja ne vrijede mnogo, ne štite se i ne poštuju toliko kao oni drugih zemalja. To je pogrešna poruka. Ona prkosi Daytonskom mirovnom dogovoru, krši međunarodni zakon i nagrađuje nasilje i etničko čišćenje. Nacionalistička se mržnja svjesno raspirivala i udešavala da posluži kao sredstvo za oduzimanje i zadržavanje moći. I zar bi sada međunarodna zajednica trebala nagraditi one koji su izabrali taj put? Vjeruje li itko iskreno da hrvatski čvrstorukaši ne bi ustrajali na sličnom 'rješenju'? To bi ostavilo Bosnu kao neodrživu mini državu, i radikaliziralo stanovništvo koje je tamo ostalo. G. Miloševiću, g. Krajišniku i drugima koji slično misle mora se pokazati da je Bosna-Hercegovina suverena zemlja, još od 1992., kad se odcijepila od raspadajuće Jugoslavije. Ona ima međunarodno priznate granice. Ima izabranu vladu, utemeljenu na zajednički dogovorenom sustavu. Ukratko, Bosna funkcionira. Implicirati da je proces savršen značilo bi navoditi na pogrešno mišljenje. No zemlja ide naprijed. Sad nije vrijeme da ju se vuče natrag u prošlost. Prijedlog lorda Owena može se smatrati samo naivnim i sigurno je da bi potkopao znatne političke i financijske napore koje su međunarodna zajednica i sama Bosna uložile da u tu zemlju opet donesu mir i napredak. Ovdje ključna riječ treba biti pomirba, a ne podjela. Zato prepustite pregovaračima i sukobljenim stranama da riješe svoje probleme u Rambouilletu, upravo kao što su to bosanske strane učinile u Daytonu prije više od tri godine. I mislite na to da se težak posao koji je još pred njima ne može zamijeniti prikladnim, iako konačno nepromišljenim i privremenim, nadomjestkom."