US WASH. POST 23. I. NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 23. I. 1999. NATO: pogrješna podjela rada "Senatorica Kay Bailey Hutchison uvjerljivo je pisala o potrebi da se ponovno promisli i preuredi podjela tereta između američkih i europskih saveznica, posebno u pogledu zajedničkih sigurnosnih rizika daleko od prvotnih poprišta operacija hladnoga rata", piše Howard K. Walker, bivši zapovjednik obrambene škole NATO-a u Rimu, reagirajući na članak senatorice Hutchison koji je prenesen u Dnevnom pregledu 4. siječnja 1999. "Međutim, njezin recept za podjelu rada, koji europske članice NATO-a čini u prvom redu odgovornima za sigurnost na kontinentu, a Sjedinjene Države za ostatak svijeta, pogrješan je iz sljedećih razloga: Europljanima zasad nedostaje volje, konsenzusa, novca u vojnim proračunima i vojne organizacije, a da bi bez američkog vodstva uspješno djelovali protiv sigurnosnih prijetnji Europi. Tako dugo dok je tome tako, neodlučno američko uključenje u tim stvarima dopustilo bi da te opasnosti za europsku stabilnost narastu, a to bi ugrozilo europsko povjerenje u NATO i oslabilo njegovo zdravlje. Ništa od toga nije u američkom interesu. Sjedinjene Države imaju vlastite sigurnosne interese u događajima u istočnoj Europi i na Balkanu. To je povezano s globalnim interesima i zadaćama Amerike u vezi s Rusijom, istočnim Sredozemljem i sve većom važnosti naftnih prometnih putova preko Kaspijskog mora. Sjedinjene Države mogu bolje slijediti te interese u sklopu snažnoga NATO-a, prije nego unilateralno ili u ad hoc koalicijama, djelujući iz poštovanja prema hipotetički ojačanoj Zapadnoeuropskoj uniji ili se natječući s njom. Sjedinjene Države trebaju barem nešto europske diplomatske potpore i logistike da bi ispunile svoje sigurnosne zadaće u južnom i istočnom Sredozemlju i u Perzijskom zaljevu. To zahtijeva Europu koja nije izdvojena od tih zadaća. Neki Europljani imaju vlastite interese u tim područjima. Stoga se one ne žele pokoriti američkom vodstvu u tim područjima, kao što su pokazale operacija Pustinjska lisica i naša arapsko-izraelska diplomacija. (...) Sigurnosne prijetnje u Europi i izvan nje najbolje je rješavati zajedničkim zadaćama u sklopu NATO-a, utemeljenim na novoj strateškoj zamisli prekoatlantskih interesa u promicanju zdravog globalnog gospodarstva koje prosperira od globalne sigurnosti i stabilnosti. Na taj način, prekoatlantski sigurnosni dogovori sustigli bi prekooceanske trgovačke dogovore."