ES 17.II.ABC O KURDIMA I BASKIMA

ŠPANJOLSKA ABC 17. II. 1999. Zloporaba Kurda "Kao i povijest ostalih naroda porobljenih u Otomanskome carstvu, nesretna je i povijest Kurda. Pri podjeli onoga što je tada oteto onome što se u ono vrijeme nazivalo 'europskim bolesnikom', njima nije ostalo nikakvo mjesto na karti. Poslije Prvoga svjetskoga rata Englezi i Francuzi bili su svjesni njihova postojanja i posebnosti, ali su morali ugađati monolitnome i hašemitskome Iraku, svojem savezniku u borbi protiv Turske, pa su ih odlučili ignorirati. Zato su danas podijeljeni i žive u Turskoj, Siriji, Iraku, Armeniji i Azerbajdžanu te trpe despotizam različitih režima, a svaki od njih iskorištava ih za svoje ciljeve. Goleme količine nafte i obilne žetve žitarica zemlju na kojoj žive Kurdi čine dragocjenom za vlade tih država, a to otežava bilo kakvo ublažavanje okrutnog postupanja prema njima koje im te vlade namjenjuju. Kakav-takav odmor od progona uživaju samo u Siriji, koja ih tolerira samo zbog vlastite agresivne vanjske politike, kako bi ljutila Tursku, i na sjeveru Iraka, gdje ih rezolucija Ujedinjenih naroda čuva od Huseinovih bombardiranja. Ali najgori bič koji taj narod danas trpi jest manipuliranje njegovom patnjom, a provodi ga teroristička organizacija Kurdska radnička stranka. Nasilan i apsolutno spontan odgovor na uhićenje njihova vođe Abdulaha Ocalana u Keniji, napadima na diplomatska predstavništva u jedanaest država, najbolje oslikava prirodu te stranke. Uzimanjem talaca, spaljivanjem imovine i ucjenama samospaljivanjem, Kurdska radnička stranka iskrivljuje sliku kurdske tragedije, a i sama joj uvelike pridonosi. Jer treba biti jasno da je početak atentata u Anatoliji, prije petnaest godina, kriv za početak terora u kojemu je izgubljeno 30.000 života. Mučenju i ubijanju turskih civila, koje izvodi Kurdska radnička stranka, pridružila se represija Ankare nad nedužnim Kurdima. A da i ne pričamo o vojnom napadu Kurdske radničke stranke na ostale stranke koje se ne slažu s njezinim idealom jedinstvenoga Kurdistana, a mnogo je takvih stranaka. Jedino u Ocalanovoj glavi, glavi topografa krajnje ljevice koji tvrdoglavo nameće takav izgled na karti, stvara se entelehija koja ne može riješiti problem. Kurdska radnička stranka nije napala nijedno diplomatsko predstavništvo u Španjolskoj. To joj nije ni potrebno. Već je 'zauzela' baskijski autonomni parlament, gdje bi se trebao sastajati Kurdski parlament u izgnanstvu, marionetska slika i prilika Kurdske radničke stranke, čiji članovi nisu izabrani na slobodnim izborima. A vrlo je ozbiljno to što su joj to same ponudile baskijske stranke. Logično je da pomislimo na taktičku podudarnost promidžbe koju rabe. I na strategiju manipuliranja ustanovama, kao na iskušenje koje ih ponekad muči. No, tužno je i neprihvatljivo da se slika Baska, ponekad ocrnjena zbog terora ETA- e, sada može povezivati i s kurdskim terorom. Ako je to način za ulazak u Europu, o kojemu neki buncaju, lako se može predvidjeti na kakav će doček naići", piše u uvodniku lista.