US CSM 16. II. BRČKO-KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 16. II. 1999. Brčko - pouka za mirotvorce na Kosovu "Brčko nije tiskarska pogreška. To je grad u sjevernoj Bosni, nedovršeni posao Daytonskog dogovora iz 1995. i priča koja opominje nove mirotvorce na Kosovu. Kad je Bosna na posljetku razdijeljena između Hrvata, Srba i Bošnjaka, Brčko je ostavljeno po strani. Srbi su taj uglavnom bošnjačko-muslimanski grad etnički očistili. No Brčko je, međutim, bilo preteško za rješavanje jer su obje strane njegovo posjedovanje učinile pitanjem života i smrti. Brčko nadzire posavski koridor, prolaz širok oko četiri kilometra, i jedinu vezu između podijeljenih polovica srpskog entiteta, republike srpske. To je za Bošnjake jedini prilaz rijeci Savi, Dunavu i srednjoj Europi", piše Richard C. Hottelet. "Daytonski je dogovor taj problem predao sudu koji se s njime bavi sve od tada. Ovaj mjesec porota mora proglasiti neku solomonsku presudu. Bošnjačke se vođe zaklinju da će dati ostavke pripadne li Brčko Srbima, što bi napredak prema demokratskoj državi dovelo do zastoja. Dodjeljivanje Brčkog Bošnjacima stjeralo bi Srbe u škripac. Multilateralne savezničke stabilizacijske snage, koje broje 32.500 ljudi, jamče mir dok se tamo nalazi teško naoružana vojska. U Brčkom, to su Amerikanci. U Bosni se ne postavlja pitanje suvereniteta, kao na Kosovu. NATO ima potpunu slobodu u čuvanju sigurnosti. Međunarodni visoki predstavnik zadužen je za izgradnju civilnih ustanova i postavljanje standarda demokratske multietničke države. Nasilje je smanjeno na lokalne incidente, no politička slika nije svijetla. Republika Bosna i Hercegovina vladu ima samo na papiru. Politička je moć u rukama dva etnička entiteta koja ju tvore: republici srpskoj i muslimansko-hrvatskoj 'federaciji Bosne i Hercegovine'. Cjelina je međunarodni protektorat kojim visoki predstavnik upravlja dekretom. Španjolac Carlos Westendorp može ukloniti svakog dužnosnika koji sprječava provedbu Daytonskog dogovora. On može isključiti nekooperativne političke stranke iz sudjelovanja na budućim izborima. On može kazniti protuzakonito ponašanje uskraćivanjem međunarodne pomoći. Republika srpska sad ne dobiva praktično nikakvu pomoć zbog ometanja povratka muslimanskih i hrvatskih izbjeglica, ušutkivanja političke oporbe i odbijanja da uhiti ratne zločince. G. Westendorp je nametnuo prijeko potrebna svojstva otvorenog društva, kao što su zajednička valuta, neetničke registarske pločice, putovnice i slobodu tiska. On radi na pretvaranju etničkih razbijačkih vodova u doličnu policiju. Ratni zločinci ostaju problem. Bosna i Kosovo su različiti. Suverenost, koju je toliko potpuno odbacila u prvoj, Srbija u drugoj zahtijeva. Srpski predsjednik Slobodan Milošević, suradnik u Daytonu, sada je protivnik. No srpska okrutnost na Kosovu učinila je dinamiku etničke mržnje jednako snažnom. Budući da zapadna zajednica ne može zanemariti sukob, njezin odgovor mora biti - kao u Bosni - odlučan i nepokolebljiv."