ES-NACIONALIZAM-SEPARATIZAM ES 16.II.EL MUNDO - BASKI I KURDI ŠPANJOLSKAEL MUNDO16. II. 1999.Autonomaška kavana"Svaka nacionalistička groznica koja želi stvoriti državu na brzinu ekspanzionistička je, pa čak i imperijalistička. Tako
su, kad je riječ o baskijskoj nacionalističkoj fronti, baskijske pokrajine u Francuskoj ono što su za Hitlera bili Sudeti, a Navarra njihova Austrija. A Prvi baskijski Reich odlučno kroči putem prema simboličnome datumu, godini 2004.Plan stvaranja velike Srbije destabilizirao je europsku politiku, izazvao je Prvi svjetski rat, a Srbi, eto, i danas čekaju da ih NATO bombardira. Španjolska je mnogo toga, ali sigurno nije Austro-Ugarsko Carstvo. Unatoč tome, i da nastavimo s usporedbama, Arzalluz (predsjednik Baskijske nacionalističke stranke, op. prev.) svakoga dana sve više nalikuje na Miloševića. Ponavljam da će Francuska, onoga trenutka kad shvati da se stvara baskijska država na njezinoj atlantskoj granici, zabraniti njezin ulazak u Europsku uniju i da će francuska granica postati nepropusna, a Otegi (glasnogovornik baskijske radikalne stranke Euskal Herritarok) će zaista shvatiti što to znači demokratska država koja
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
16. II. 1999.
Autonomaška kavana
"Svaka nacionalistička groznica koja želi stvoriti državu na
brzinu ekspanzionistička je, pa čak i imperijalistička. Tako su,
kad je riječ o baskijskoj nacionalističkoj fronti, baskijske
pokrajine u Francuskoj ono što su za Hitlera bili Sudeti, a Navarra
njihova Austrija. A Prvi baskijski Reich odlučno kroči putem prema
simboličnome datumu, godini 2004.
Plan stvaranja velike Srbije destabilizirao je europsku politiku,
izazvao je Prvi svjetski rat, a Srbi, eto, i danas čekaju da ih NATO
bombardira. Španjolska je mnogo toga, ali sigurno nije Austro-
Ugarsko Carstvo. Unatoč tome, i da nastavimo s usporedbama,
Arzalluz (predsjednik Baskijske nacionalističke stranke, op.
prev.) svakoga dana sve više nalikuje na Miloševića. Ponavljam da
će Francuska, onoga trenutka kad shvati da se stvara baskijska
država na njezinoj atlantskoj granici, zabraniti njezin ulazak u
Europsku uniju i da će francuska granica postati nepropusna, a
Otegi (glasnogovornik baskijske radikalne stranke Euskal
Herritarok) će zaista shvatiti što to znači demokratska država koja
je istodobno i centralistička. I tada će pričati o francuskim
ugnjetavateljima. A Navarra će zatražiti vojnu pomoć od Madrida
kako bi zajamčila svoj identitet i teritorij. Ti klinci sa sjevera u
svojem separatističkom deliriju nisu svjesni na kakve će užase
naići onoga dana kad podignu svoju dvobojnu zastavu i kad postanu
sretni i sami.
Katalonski pokret za nezavisnost je civiliziraniji i manje mu se
žuri pa nema krajnjih rokova, ali i oni se češu tamo gdje ih svrbi i
zahtijevaju ukidanje Ministarstva kulture. Govore o kulturi (kojom
se ne može administrativno upravljati), ali zapravo misle na
obrazovanje i na staro javno školstvo čije se ovlasti ne bi trebale
prenositi i na njih. Ministarstva se pojavljuju i nestaju, a neka su
gotovo pred izumiranjem. Što je država siromašnija, bolje je da ih
nema, jer se papirologija koja se gubi u Madridu množi u birokraciji
autonomnih pokrajina, u perifernoj administraciji koja pati od
bulimije i elefantijaze. S Ministarstvom obrane i Ministarstvom
gospodarstva (misle oni), Vlada u Madridu trebala bi biti
zadovoljna, a ostalo ćemo sami rješavati.
Jasno da će i Ministarstvo vanjskih poslova postati suvišno ako se
kurdski parlament bude sastajao u Vitoriji. Kurdi su narod koji
ugnjetavaju tri susjedna naroda i jasno je da turske snage
sigurnosti nisu baš anđeli, ali ni Kurdska radnička stranka nije
mnogo bolja i uništava cijela naselja. Tako bi Manuel Chaves mogao u
andaluzijski parlament pozvati izaslanstvo alžirske Islamske
fronte spasa, budući da su i oni patnici. A korzikanski bi
separatisti mogli vijećati u Komori na Mallorqui. To što se događa u
Vitoriji nije glupost, to je proračunato izazivanje, a pričanje o
šteti koju bi mogli imati od svega toga baskijski radnici i
poduzetnici obično je trošenje vremena i daha. Uzvik
'nezavisnost!' došao je iz baskijske političke klase koja nema
potporu većine stanovništva, a ni potporu svoje vlastite baze.
Glavnu su pogrešku napravili Adolfo Suarez (bivši predsjednik
španj. vlade) i njegov ministar Clavero Arevalo: 'Kava za sve'.
Trebalo je u krajoliku maskirati postojanje triju autonomija -
katalonske, baskijske i galicijske. Kad bismo danas barem imali te
tri povijesne autonomije, stvari bi bile jasnije i ne bismo sada
raspravljali o Kurdima", piše Martin Prieto.