IT REPUBBLICA 12.II.-KOS.RAT I NARKOMAFIJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 12. II. 1999. Kosovski rat i narkomafije "Gospoda koja u ovom trenutku pregovoraju o budućnosti Kosova u dvorcu Rambouillet nisu samo politički predstavnici srpskog i albanskog naroda. Oni su, osim pohvalnih iznimaka, referenti kriminalnih skupina koje vedre i oblače na Balkanu i Jadranu. Jer je na bivšem jugoslavenskom prostoru teško razlikovati političke institucije i mafijaške klanove. Od Albanije do Srbije i Crne Gore, od Bosne do Hrvatske šire se države ili poludržave u koje su se široko infiltrirale kriminalne skupine koje se koriste atavističkim pozivanjem na balkanske nacionalizme kako bi učvrstili svoje položaje na vlasti i proširili svoje poslove. A što je najgore, ti poslovno-mafijaški konglomerati preko Jadrana usko su povezani s našim kriminalnim organizacijama, počevši od one pokrajine Puglie (Sacra Corona Unita i srodne). Stoga, najviši prioritet za Italiju i Europu ne može biti drugo doli rat svim sredstvima protiv balkanskih mafija koje prijete da se infiltriraju u našu društvenu i institucionalnu strukturu. Balkanizacija nije toliko ono o čemu govore priručnici - nerazmrsiv splet nepomirljivih nacionalizama - koliko dolazak mafijaških država. Koji ima jako malo zajedničkog s nacionalnim državama europskoga tipa, a jako mnogo toga s vrhuškama kriminala koje ovih posljednjih godina pomalo posvuda osvajaju prostor i moć, posebice na prostoru bivšeg sovjetskoga imperija. To znači da više od velike Albanije ili velike Hrvatske (od nacrta velike Srbije ostaju samo ruševine) treba zabrinjavati kriminalno obilježje aktualnih balkanskih 'vlasti', usko povezanih s našim mafijama. Jesmo li svjesni tog izvanrednog stanja? Postoji dvojba glede toga. Zapadna javna mišljenja, prisiljena protiv svoje volje baviti se Balkanom često su kao istinite prihvaćale etno-nacionalističke motivacije sukobljenih strana. Otuda je došlo, posebice za vrijeme rata u Bosni, do identifikacije s ovom ili onom zaraćenom balkanskom stranom, i demonizacije njezinih protivnika. Slavni intelektualci objašnjavali su nam zašto su Hrvati (Alain Finkielkraut) ili zašto su Srbi žrtve međunarodne spletke (Peter Handke). Crno-bijela shema ima svojih prednosti - uštedi poneku glavobolju - no ne pomaže da se shvate termini balkanskih sukoba, niti prikriveni ulozi u igri. U smislu, da ta shema iskazuje sklonost da nekritički preuzima propagandu političko-mafijaških skupina s druge strane Jadrana, koje se spretno služe nacionalističkom histerijom kako bi dali politički 'dignitet' nezakonitim interesima obitelji ili skupine. Nije da su nacionalizmi tek puka retorika. Oni, dapače, izražavaju dobro ukorijenjene percepcije. No leadari i mjesni 'gospodari rata' njima se koriste kako bi dali duhovni dodatak - da se tako kaže - svojim prljavim poslovima. A koji su tipično transnacionalni, i ne poznaju ni granice, ni etnije, niti vjere, premda se mogu koristiti i etničko-vjerskim skupinama, ili tobože takvima, kako bi se strukturirali na teritoriju i ušli u institucije. Ostanimo na području otkuda dolaze rambouilletski pregovarači, i zato što bi nas digresija glede hrvatskih i bosanskih mafija i njihovih razgranjivanja po njihovim institucijama odvela predaleko. Treba podsjetiti da je takozvani 'balkanski smjer' kojime prolaze droga, oružje i svakovrsna ilegalna dobra, među kojima su i tisuće ilegalnih useljenika prema kojima se mafijaški čelnici odnose kao prema običnoj robi, jedan od najvažnijih putova međunarodnog krijumčarenja. Prema analizama Geopolitičkog observatorija za droge u Parizu, glavninom krijumčarskih djelatnosti preko Srbije izravno upravlja režim, posebice obavještajne službe ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova i obrane. Poseban slučaj je ozloglašeni Arkan, u građanskom životu Željko Ražnatović, 'gospodar rata' i vođa mafijaške bande. Taj srpski 'domoljub', dakle, kako nas izvješćuje nedavno izvješće Pax Christija u svezi s balkanskim mafijama, nije oklijevao sporazumjeti se s kosovarskim vođama klanova sa zajedničkim ciljem krijumčarenja oružja i droga, te je, zahvaljujući lažnoj putovnici koju su mu dali Hrvati, suvlasnik, s nekim predstavnicima Tuđmanove stranke, off shore agencije u Nikoziji za pranje prljavog novca. Da se i ne spominje sama obitelj Milošević, kojoj se pripisuju velika bogatstva pohranjena u inozemstvu (London, Frankfurt, Cipar). Što se tiče takozvanih srpskih oporbenjaka, izuzev izrazito rijetkih i neutjecajnih iznimaka, sigurno je da ne mogu pokazati ništa bolje akreditive. Došli smo do kosovskih Albanaca. Još od osamdesetih godina švicarske i njemačke magistrature nastojale su nanijeti udarac njihovoj trgovini drogom, zahvaljujući kojoj su mogli na noge postaviti paralelnu državu koja je godinama napredovala, a da ju Beograd nije mnogo uznemiravao.(...) Sama Albanija, od Berishe do Nanoa i njegovih mladih kumova, školski je primjer isprepletenosti političkih i kriminalnih 'obitelji'. Promet očajnicima između dviju jadranskih obala odvija se uz djelatan doprinos naših mafija. Jadran je danas propusna granica nad kojom ne uspijevamo provoditi ozbiljan nadzor. Odsutnost europskog projekta za Balkan pretvorio je našeg 'vanjskog susjeda' u endemsko žarište kriminalne zaraze. Ako to ne rješimo, prije ili kasnije ćemo u to upasti. Mi sami ćemo postati Balkan (poneki simptom već postoji). Na žalost u Italiji i drugim europskim zemljama još ne postoji detaljna i sveobuhvatna analiza te truleži, nama mnogo opasnije od mikronacionalizama. O nekakavoj usuglašenoj strategiji protiv toga, ni da se govori. Pa ipak, teško je zamisliti korisniju i žurniju zadaću prema kojoj treba usmjeriti, ako će se ikada roditi, takozvanu zajedničku europsku politiku sigurnosti", piše Lucio Caracciolo.