FR-GOSPODARSTVO-FINANCIJE-INTEGRACIJE FR-11.II.-LNOBSERVATEUR-DAVOS I KRIZE FRANCUSKALE NOUVEL OBSERVATEUR11. II. 1999.Davos: strah od gospodara svijetaNovinar lista Claude Soula komentira skup u Davosu. U članku, između ostaloga,
stoji:"Svake godine dvije tisuće sudionika ode u Davos, u tu švicarsku dolinu, kako bi tamo hvalilo tržišno gospodarstvo. Na Svjetskome gospodarskom forumu glavne zvijezde poslovnog ili političkog svijeta, poput Ala Gorea, Nelsona Mandele ii Gerharda Schroedera opipavaju puls našeg planeta. A suočeni s ponavljanim financijskim krizama, ti moćnici na kraju su posumnjali u sve to, ali svaki na svoj način.SAD: živjelo tržište! Stigla je kao sila, ta Amerika ponosna na svoj gospodarski rast i veliku zaposlenost. I nema ni govora o prihvaćanju velike reforme financijskoga sustava koju traže Europljani i novi gospodarski divovi. Robert Rubin priznaje da 'sigurno živimo u jedoj od najgorih financijskih kriza u posljednjih pedeset godina', ali američki ministar financija, koji je bio 'trader' dvadeset i šest godina prije nego što je stupio u Clintonovu vladu', i dalje smatra da je tržište najbolji regulator.
FRANCUSKA
LE NOUVEL OBSERVATEUR
11. II. 1999.
Davos: strah od gospodara svijeta
Novinar lista Claude Soula komentira skup u Davosu. U članku,
između ostaloga, stoji:
"Svake godine dvije tisuće sudionika ode u Davos, u tu švicarsku
dolinu, kako bi tamo hvalilo tržišno gospodarstvo. Na Svjetskome
gospodarskom forumu glavne zvijezde poslovnog ili političkog
svijeta, poput Ala Gorea, Nelsona Mandele ii Gerharda Schroedera
opipavaju puls našeg planeta. A suočeni s ponavljanim financijskim
krizama, ti moćnici na kraju su posumnjali u sve to, ali svaki na
svoj način.
SAD: živjelo tržište! Stigla je kao sila, ta Amerika ponosna na svoj
gospodarski rast i veliku zaposlenost. I nema ni govora o
prihvaćanju velike reforme financijskoga sustava koju traže
Europljani i novi gospodarski divovi. Robert Rubin priznaje da
'sigurno živimo u jedoj od najgorih financijskih kriza u
posljednjih pedeset godina', ali američki ministar financija, koji
je bio 'trader' dvadeset i šest godina prije nego što je stupio u
Clintonovu vladu', i dalje smatra da je tržište najbolji regulator.
Njegovo viđenje lijeka za sprječavanje kriza? Samo malo više
transparentnosti i uvođenje istovjetnih računovodstvenih pravila
u siromašnim i bogatim državama te zdrava gospodarska politika...
A Jeffrey Sachs, američka zvijezda među ekonomistima, misli da je
upravo Međunarodni monetarni fond svojim ponašanjem produbio
krize. 'MMF je u Brazilu donio najgore moguće odluke. Prisilio je tu
državu da podigne kamatne stope, a to je najbolji način za gušenje
gospodarstva... A planu za spašavanje reala, koji je skuhan u
Washingtonu, ja dajem najviše tri do četiri mjeseca
preživljavanja'. Prema mišljenju toga gurua s Harvarda, bilo bi
bolje da Brazil, suočen s napadima špekulanata, ostavi svoju valutu
da pluta i da sačuva devizne rezerve. S druge strane, kao i slavni
financijer George Soros, zalaže se za uvođenje boljeg nadzora
kretanja kratkoročnog kapitala. Američki potpredsjednik Al Gore
rješenje za pronalaženje svjetske ravnoteže vidi drugdje: svaka
gospodarska zona neka učini ono što mora kako bi obnovila svoj
gospodarski rast pa će sve biti dobro. To se mora ovako čitati: sa
svojim golemim trgovinskim deficitom, Amerika više ne može biti
svjetska lokomotiva. A Japanci i, osobito, Europljani, uzet će je
za čuvara sa svojim subvencioniranim poljoprivredama.
Tvrtke: živjela spajanja! Oni zapovijedaju pravim vojskama
zaposlenih, ostvaruju milijarde dolara prometa, a njihove marke
obilaze svijet. Riječ je o direktorima najvećih multinacionalnih
tvrtki. Ove je godine na Svjetskom gospodarskom forumu bio nazočan
i Francuz Jean-Marie Messier, gazda Vivendia, kao jedan od
četvorice supredsjedatelja Foruma. No, zvijezde su, neosporno,
bili Bob Eaton i Juergen Schrempp. Spajanjem svojih tvrtka,
Crhyslera i Daimlera, njih su dvojica zapečatili jedno od najvećih
transatlantskih spajanja koja su ikada obavljena. Oni to smatraju
'zabavnim', ali se iza oduševljenja krije tjeskoba. Schrempp tu
operaciju opravdava prevelikom sposobnošću proizvodnje
automobila, osobito sada, nakon propasti tržišta u Aziji i Južnoj
Americi. Pa dobro došli u svijet velike konkurencije! Europski
voditelji kompanija, za razliku od američkih, govore o svojoj
društvenoj odgovornosti. Ali kojim riječima! Za Juergena
Schremppa, odgovornost se uglavnom svodi na bolje obrazovanje
zaposlenih kako bi u slučaju problema 'mogli prijeći nekome
drugome'. Govoreći o poštovanju radnika, o tome da bi tvrtka morala
jednako poštovati radnike kao i dioničare, Peter Hertz, jedan od
voditelja Volkswagena, izgledao je kao neki dječak-izviđač
izgubljen u zatvorenoj kući. (...)"