US-DRŽAVLJANSTVO-Parlament US WP 9. II. NJEMAČKI IZBORI SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST9. II. 1999.Tko je Nijemac?"Vlada koja je zamijenila dugotrajan Kohlov poredak u Njemačkoj počela je nesigurno, no njezina nova politika
državljanstva bila je svijetla točka. Na nesreću, ta je politika novoj vladajućoj koaliciji donijela nevolje. Konzervativna je oporba, vodeći kampanju protiv prijedloga o ublaženju zakona o državljanstvu, pobijedila na državnim izborima u nedjelju te lišila vladajuću koaliciju većine u saveznom gornjem domu parlamenta. To bi moglo ugroziti sposobnost kancelara Schroedera da išta učini za pitanje državljanstva, kao i za druga pitanja.Njemačka dvojba poznata je svakoj razmjerno razvijenoj zemlji u blizini manje razvijene - što u praksi znači - svakoj razvijenoj zemlji. Radnici u siromašnim zemljama poduzet će sve da dobiju poslove u bogatima, pa će tako seliti bilo iz Meksika u Sjedinjene Države, iz Kine u Japan ili Mozambika u Južnu Afriku. U bogatijim zemljama postoji sklonost popriličnoj podvojenosti - spremnosti da se iskoristi jeftin rad te zabrinutosti zbog razvodnjavanja nacionalnog identiteta.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
9. II. 1999.
Tko je Nijemac?
"Vlada koja je zamijenila dugotrajan Kohlov poredak u Njemačkoj
počela je nesigurno, no njezina nova politika državljanstva bila je
svijetla točka. Na nesreću, ta je politika novoj vladajućoj
koaliciji donijela nevolje. Konzervativna je oporba, vodeći
kampanju protiv prijedloga o ublaženju zakona o državljanstvu,
pobijedila na državnim izborima u nedjelju te lišila vladajuću
koaliciju većine u saveznom gornjem domu parlamenta. To bi moglo
ugroziti sposobnost kancelara Schroedera da išta učini za pitanje
državljanstva, kao i za druga pitanja.
Njemačka dvojba poznata je svakoj razmjerno razvijenoj zemlji u
blizini manje razvijene - što u praksi znači - svakoj razvijenoj
zemlji. Radnici u siromašnim zemljama poduzet će sve da dobiju
poslove u bogatima, pa će tako seliti bilo iz Meksika u Sjedinjene
Države, iz Kine u Japan ili Mozambika u Južnu Afriku. U bogatijim
zemljama postoji sklonost popriličnoj podvojenosti - spremnosti da
se iskoristi jeftin rad te zabrinutosti zbog razvodnjavanja
nacionalnog identiteta.
No Njemačka je poseban slučaj. Za vrijeme svog poslijeratnog
gospodarskog procvata, ona je primila stotine tisuća turskih
radnika. No zbog gledišta da se pripadnost temelji na krvnom
srodstvu a ne na boravištu, ona je uskraćivala državljanstvo tim
stalnim stanovnicima, pa čak i njihovoj djeci i unucima rođenim u
Njemačkoj. Tipičan primjer neodrživog rezultata takve politike
nedavni je slučaj četrnaestogodišnjeg dječaka deportiranog u
Tursku, iako je u Njemačkoj rođen i odgojen. G. Schroeder je
pravilno obećao takvoj djeci ponuditi državljanstvo.
Kršćanski demokrati u saveznoj zemlji Hesen oštro su se usprotivili
toj zamisli, plašeći slikom sve brojnijih Turaka koji se
priključuju svojim rođacima koji su u Njemačkoj stekli pravo glasa.
(...)
Svaka zemlja ima pravo raspravljati o doseljavanju i tome što su
pripadnost, odanost i državljanstvo. Možda je bolje da to pitanje
postavlja konzervativna oporba nego da se prepusti ekstremistima.
To vrijedi, iako rasizam u oporbi ima neporecivu struju; dvostruko
državljanstvo za Muslimane - tamnopute Turke, izaziva mnogo više
tjeskobe nego za, primjerice, Austrijance.
No kršćanski su demokrati u krivu. Određivanje granica za
doseljavanje jedna je stvar; dopuštanje strancima da dosele u vašu
zemlju da bi zatim imali drugorazredni status, druga je stvar. To je
nepravedno te, dugoročno, neodrživo", zaključuje uvodničar
lista.