US IHT 26. I. EU POVJERENSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. I. 1999. Neka se Povjerenstvo EU-a vrati svojem glavnom zadatku "Javnost je ovoga mjeseca počašćena spektaklom uplašenog izvršnog Povjerenstva Europske unije. Kad se Europski parlament sastao u Strasbourgu, činilo se da se zarazio određenom količinom washingtonske groznice opoziva, jer se približio otpuštanju 20 povjerenika EU-a", piše Giles Merritt. "Glasovanje na kraju nije dovelo do otpuštanja Povjerenstva. No, razmirica ima velike posljedice za budućnost EU-a. Možda je pred nama jačanje prvotne uloge Povjerenstva kao strateškog mislioca i prvaka europskog jedinstva. Inače, stižu nevolje. Prva je pouka da su europski tisak i mediji te, koliko se može procijeniti, javno mnijenje, uživali u poniženju bruxelleskog Povjerenstva. Slabo informiranje i komuniciranje možda su Povjerenstvu donijeli image oholosti i bezličnosti koji bi ga mogao skupo stajati. Druga je stvar da je vjerodostojnost Povjerenstva kao djelotvorne uprave jako oštećena. U Strasbourgu su se postavila pitanja o zlouporabi ugovora i nesposobnosti sprječavanja prijevara ili svladavanja korupcije. Optužbe su zapravo pomalo tanke. Krivična djela poput pronevjere, lažnih ugovora i nepoštenih ponuda događaju se unutar Povjerenstva jednako često ili rijetko kao i u svakoj organizaciji kroz koju prolaze velike količine novca. Veći se novac izgubi onda kad fondovima EU-a upravljaju vlade njezinih država članica. To je gotovo nevažno. Stvar je u tome da je javno mišljenje u Europi očito željelo vjerovati u najgore. Stajalište Parlamenta protiv Povjerenstva prvotno se odnosilo na njihovo upravljanje proračunom EU-a za 1996. Odatle do mnogo osjetljivijih pitanja o lošem financijskom upravljanju i korupciji bio je samo malen korak. Treća posljedica za budućnost EU-a jest da je Parlament, zahvaljujući političkom putu koji je prošao, sad krenuo prema osvajanju ne samo novih moći, nego i, što je možda jednako važno, poštovanja i pozornosti europskih birača. Širom Europe bilo je očito javno odobravanje načina na koji su parlamentarci mučili pojedine članove Povjerenstva i njegova predsjednika. Najznačajnija pouka od svih, međutim, jest da se mora promisliti o sadašnjoj ulozi Povjerenstva i smjeru kojim ono ide. Zbrka sa Strasbourgom pokazala je da je Bruxelles preuzeo daleko previše administrativnih zadaća, te da ih nije bio u stanju obavljati. Želi li opet zadobiti poštovanje, samo bi Povjerenstvo trebalo predložiti da neke od tih zadaća prepusti specijaliziranim agencijama. Povjerenstvo može biti ponosno na mnogo toga. Ono 40 godina gura Europu prema prisnijoj gospodarskoj integraciji. No ono je također bilo graditelj carstva, grabeći nove moći i zadatke tamo gdje je moglo. Jedan je rezultat toga da se danas nekoliko tisuća dužnosnika bori s vođenjem administrativnih noćnih mora koje uključuju žurnu humanitarnu pomoć, gospodarsku i tehničku pomoć bivšim komunističkim zemljama i pomoć u razvoju Trećem svijetu, istovremeno gubeći vrijeme s bezbrojnim projektima koje financiraju regionalni, socijalni, istaživački i poljoprivredni proračuni. (...) Bez obzira na to hoće li sljedeći predsjednik Povjerenstva biti bivši talijanski premijer Romano Prodi, glavni tajnik NATO-a Javier Solana ili bivši austrijski kancelar Franz Vranitzky, ponovno razmatranje stukture povjerenstva, njegovih zadaća, odgovornosti i javne slike bit će među glavnim izazovima. Taj zadatak je mnogo širi od ponovnog stjecanja povjerenja javnosti u bruxellesku birokraciju. Ponovno uspostavljanje ravnoteže u cijelom procesu odlučivanja već je visoko na političkom programu EU-a. Nedavno uvođenje eura, koji će za tri godine biti jedina valuta za barem 11 od 15 zemalja EU-a, potiče pozive za stvaranjem snažnijeg europskog političkog okvira koji bi upravljanju eurom dao demokratsku legitimnost. U isto vrijeme, mogućnost da za 10 godina EU ima 25 država članica, usmjerila je pozornost na politička uska grla koja kompliciraju europsko odlučivanje. Način na koji se sva ta pitanja rješavaju uvelike će ovisiti o Povjerenstvu, jer ono je glavni igrač kad dođe do oblikovanja prijedloga zemljama članicama. Ugled i popularnost Povjerenstva, javna slika o njegovoj stručnosti i djelotvornosti, bit će presudni. Novi predsjednik mora biti nova metla koja će počistiti njegove kutove. On bi mogao započeti raspravu o tome kakva bi trebala biti uloga Povjerenstva i je li upravljanje mnoštvom malih ugovora prava zadaća tijela koje je ponajprije zamišljeno za predlaganje."