US NYT 30. XII. RUSIJA+BJELORUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 30. XII. 1998. Pogrešan partner za Rusiju "Rusija će počiniti ozbiljnu pogrešku nastavi li provoditi plan ponovnog ujedinjenja s bivšom sovjetskom republikom Bjelorusijom. Shema integracije, koju su prošli tjedan najavili predsjednik Boris Jeljcin i njegov bjeloruski kolega Aleksandar Lukašenko, možda se nikad neće ostvariti. Nikakav službeni sporazum nije potpisan, a ovih se dana mnoge izjave g. Jeljcina ne mogu uzimati zdravo za gotovo. No ako integracija krene, to će već iscrpljeno rusko gospodarstvo opteretiti ozbiljnim gospodarskim problemima s kojima se Bjelorusi suočavaju. Preuzimanjem odgovornosti za bjeloruski rubalj i za hranjenje novih 10 milijuna ljudi, Moskva će si otežati isplaćivanje vlastitih zaostalih plaća i zajmova i ponovno uspostavljanje vjerodostojnosti u MMF-u i drugim financijskim ustanovama. Rusija je opominjući primjer poteškoća koje stvaraju pogrešno vođene gospodarske reforme. No Bjelorusija, država veličine Kanzasa, okružena Poljskom i Rusijom, pokazuje da potpuno odbacivanje reforma može donijeti još veće probleme. Otkad je g. Lukašenko 1994. došao na vlast, on pokušava održati staromodno dirigirano gospodarstvo u sovjetskom stilu. Vlada posjeduje ili nadzire veći dio industrije i poljoprivrede te umjetno određuje cijene. To poljoprivrednim dobrima i tvornicama ne daje mnogo poticaja da proizvode išta što ljudi žele kupiti, a kamoli da poboljšaju djelotvornost. Kao rezultat tu su ozbiljne nestašice hrane i drugih potrošačkih roba, dok je vrijednost bjeloruske valute opala. Politička jednadžba još je zamršenija. Rusija i Bjelorusija imaju kulturne, jezične i političke veze koje se protežu stoljećima unatrag. Bjelorusija kao neovisna zemlja nema prave povijesti, nego je bila sastavni dio slavenskog srca carske Rusije i Sovjetskog Saveza. Unatoč tim snažnim vezama, danas bi takav politički savez bio štetan za Rusiju. Dublja politička i gospodarska integracija proširila bi poguban utjecaj diktatora Lukašenka. Ruska demokracija možda je nesavršena, no Bjelorusija nema nikakvu. G. Lukašenko posve guši drukčija mišljenja. Na referendumu 1996., koji su međunarodni promatrači ocijenili nepoštenim, on je progurao autoritarni Ustav i nakrcao je bjeloruski parlament svojim odanim zagovornicima. Oporbeni političari i novinari sustavno se progone, a katkad i premlaćuju. Najodlučniji moskovski protivnici spajanja bili su demokrati i gospodarski reformisti koji su ljetos izgubili vlast. Sadašnja ruska vlada, pod vodstvom dužnosnika iz sovjetskog razdoblja, poput premijera Jevgenija Primakova, možda se manje brine o gospodarskim i političkim obvezama koje sa sobom nosi integracija s Bjelorusijom i više su zainteresirani za obnavljanje izgubljenog ugleda i teritorija te za nadzor nad proširenjem NATO-a prema istoku. Bjelorusija bi, sa svoje strane, željela da dvije zemlje razviju zajedničku vanjsku i vojnu politiku te da biraju zajednički parlament. To bi opet proširilo doseg ruskih oružanih snaga do poljskih granica, a Varšava se priključuje NATO-u upravo da odvrati takvu mogućnost. Ako je ruska vlada zainteresirana za izgradnju demokracije i prosperiteta, ne bi smjela željeti nikakvu vrstu partnerstva s g. Lukašenkom", zaključuje uvodničar lista.