RDW 21. I. POL RJEŠENJE ZA KOSOVO ILI TRAJNA NAZOČNOST NATO

NJEMAČKI RADIO - RDW 21. I. 1999. U slučaju Bosne i Hercegovine iskušan je recept - diplomacija potpomognuta vojnim sredstvima, koji je na kraju i uspio jer su sve strane ipak htjele sjesti za pregovarački stol. U slučaju Kosova stvari su bitno drukčije - pogotovo nakon najnovijeg pokolja u selu Račak. Sada se težnjama OVK sve više okreće i političko vodstvo oko Ibrahima Rugove. Sve pregovaračke ponude o autonomnom statusu Kosova, ako su ikad bile ozbiljne, Beograd je učinio neuvjerljivima, time što ni u jednom trenutku nije odustao od primjene sile na navodne "teroriste" OVK. I to sve zbog povijesnog prava koje Srbija polaže na Kosovo polje, pri čemu se daje prednost terminima Kosovo i Metohija, premda Albanci tamo već generacijama čine većinu stanovništva. Zbog tih prijepornih točaka međunarodnoj zajednici nije lako pronaći političku formulu koja bi zadovoljila obje strane. Formula koja je predviđala dalekosežnu autonomiju, kako pokazuju najnoviji krvavi sukobi, propala je. Pokušaj NATO-a da prekine kolotečinu nasilja trebao bi se provesti jednakom odlučnošću protiv obiju strana. Budući da bi zračni napadi protiv srpskih ciljeva ujedno bili potpora vojnoj strategiji OVK, NATO bi trebao primijeniti i pješaštvo kako bi mogao strane u sukobu razdvojiti i razoružati. Najkasnije tada postat će jasno u kakvom se škripcu nalazi ovaj vojni savez. Svaki politički koncept koji donekle obećava uspjeh trebao bi onemogućiti akcije ekstremista obiju strana, jer se oni, kako iskustvo pokazuje, ne žele uključiti u mirovni koncept. Je li tako nešto moguće postići, za razliku od ishoda u Bosni, na Kosovu je to veliko pitanje. Nasilno mijenjanje granica na Balkanu imalo bi posljedice ne samo za Kosovo nego i za čitavu regiju. Etnički čistih područja na Balkanu nema, a nije ih nikada niti bilo. Zbog toga bi svako drugo rješenje osim političkog išlo u prilog nacionalista - u bivšoj Jugoslaviji, kao i u Slovačkoj, u Mađarskoj ili Rumunjskoj, moguće čak i u Bugarskoj ili Grčkoj, a u takvim okolnostima uključila bi se ubrzo i Turska. Time bi se ionako labilna ravnoteža između većinskog stanovništva i manjina u ovim zemljama mogla trajno narušiti. Stoga, ukoliko NATO ne želi biti trajno zaposlen na Balkanu, moralo bi se naći političko rješenje. (RDW)