IT IL MANIFESTO 21. I.-UREDNIK LIMESA

ITALIJA IL MANIFESTO 21. I. 1999. 'Vojna intervencija je potpora separatizmu OVK-a' "Pat-pozicija, poručuje Vijeće NATO-a, malobrojni i maleni rezultati misije u Beogradu u svezi s pitanjem protjerivanja načelnika OESS-a, Amerikanca Williama Walkera. Atlantski savez stavlja, također, na znanje da je poduzeo 'mjere pripravnosti' u svezi s vojnom intervencijom: smanjio je sa 96 na 48 sati razdoblje za pokretanje napada, i s novim zrakoplovima i brodovima Šeste flote pojačao je 'snage na Jadranu'. Upravo u trenutku dok ministri vanjskih poslova Europske unije vrše jak pritisak za iznalaženje političkog rješenja, i u trenutku u kojemu se sve očitije pokazuje nehomogenost unutar same misije OESS-a na Kosovu. O ovoj opasnoj 'oružanoj pat-poziciji' razgovarali smo s Luciom Caracciolom, direktorom 'LiMes-a'. - Kako ocjenjujete ovo razdoblje pat-pozicije? = Vjerujem da ovo stanje zrcali temeljno proturječje zapadnog pristupa, točnije zapadnih pristupa, tom pitanju, odnosno, s jedne se strane tvrdi da Kosovo ne treba postati neovisno, s druge se strane zapravo od početka poticala oružana pobuna OVK-a, a opet, posljedice toga ne žele se snositi. Bilo bi mnogo logičnije, s gledišta onoga koji je podupirao razloge oružane pobune protiv Srbije, vojno poduprijeti tu pobunu, jer bi inače takozvana pobuna bila beznadna. Umjesto toga se nastavlja govoriti o autonomiji za Kosovo i o rješenju unutar granica jugoslavenske mini-federacije. Što su odbacili i sami pobunjenici OVK-a, koji umjesto toga traže potporu. Amerikanci bi trebali izići iz ovog proturječja; ili neka odustanu od toga da brane OVK ili neka odustanu od toga da brane autonomiju Kosova i neka se bore za neovisnost Kosova. Te dvije stvari zajedno ne mogu ići. Što se tiče Europljana, imam dojam da, poglavito, ne postoji homogenost unutar Europe, u smislu da postoje jako različita stajališta, no, ponajviše mi se čini da ne postoji ni sposobnost da se na neki način iskaže valjanost vlastitih gledišta.(...) - Ovaj put se zabrinutijima čine ne samo tradicionalno Grčka i Francuska nego i Njemačka i Španjolska. D'Alema se međutim odmah svrstava uz 'saveznike' i proglašava 'uporabu baza NATO-a automatskom'. Ima li u tome odraza unutarnjih zbivanja? = Možda postoji zamisao da se uvijek treba ponovno potvrđivati naša vjernost Atlantskom savezu, no ovdje nije riječ o tome jesmo li vjerni ili nevjerni. Jasno je da smo dio Atlantskog saveza. Jasno je također i to da u NATO-u mora postojati i rasprava o ciljevima i sredstvima politike na Kosovu. Ne čini mi se da se ta diskusija može prepustiti samo unutarnjoj polemici Sjedinjenih Država.(...) - Kako će Rusija reagirati na NATO-ovu intervenciju mimo Vijeća sigurnosti UN-a? = Zasigurno će reagirati vrlo negativno. No dvojim da to Amerikanci smatraju faktorom kojega bi trebalo uračunavati. - I što bi se dogodilo u Makedoniji i Bosni, koja visi na tankoj daytonskoj niti? = Pravi je problem u tome što ne postoji kosovsko rješenje za kosovski problem, kao što nije bilo bosanskog rješenja za bosanski problem, kao što neće ni biti, ako izbije, makedonskog rješenja za makedonski problem. Ili će se iznova odrediti ravnoteže u cijeloj balkanskoj regiji, te će se, dakle, pokrenuti neka vrst međunarodne konferencije o bivšejugoslavenskoj i albanskoj regiji, koja će globalno ponovno razmotriti stanje, ili neće biti sporazuma koji bi se održali. Jer Dayton je odlično poslužio za tamponiranje, ali nitko ga ne zamišlja kao trajno rješenje, i radi toga što bi to bio pokušaj da se protektorat produlji desetljećima. - Može li ponovo početi rat u Bosni, gdje tenkovi SFOR-NATO-a vode prave vojne operacije? = Najopasnijom stvari mi se čini hrvatska nesnošljivost spram federacije s muslimanima. Oni kažu, pojednostavljeno: zašto Srbi moraju imati svoju republiku a mi ne?. U etničkoj klimi koja vlada, kako im se može dati za krivo", piše Tommaso di Francesco.