NJ 20. I. SZ: MILOŠEVIĆA PRED SUD

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 20. I. 1999. Izolirati a ne udvarati "NATO šalje vojnike u Srbiju, ali ne radi borbe. Generali Klaus Naumann i Wesley Clark stigli su u Beograd kao diplomati u vojnoj odori kako bi ih Slobodan Milošević primio u audijenciju u svojoj predsjedničkoj palači. Srpski vođa velikodušno je primio generale, strpljivo saslušao njihov zahtjev za mirom na Kosovu i primio na znanje njihova 'posljednja' upozorenja. Sve je bilo civilizirano i strogo po protokolu. Istodobno su Miloševićevi krvnici palili nova sela na Kosovu. Taj se čovjek igra međunarodnom zajednicom - ne prvi put i pritom nije ni jedini. Služi se taktikom koju bi zapravo mogao patentirati netko drugi - Sadam Husein. Kao što je irački diktator po miloj volji vukao za nos i protjerivao oružane inspektore UNSCOM-a, tako se i beogradski despot danas ponaša prema OESS-u i haaškom sudu za područje bivše Jugoslavije. U najgoroj Sadamovoj maniri grubo je iz zemlje protjerao vrhovnog promatrača OESS-a na Kosovu Williama Walkera. Glavnoj tužiteljici suda za ratne zločince Louise Arbour zabranio je na granici ulazak u zemlju. Milošević zatvara granice kako bi spriječito istrage o pokolju 45 Albanaca u selu Račak. Drsko ispituje koliko dugo može dražiti svijet. Dugogodišnje iskustvo uči ga da je njegov manevarski prostor povelik. No, dok Sadam na međunarodnoj pozornici uglavnom ima status parije, Miloševiću se i dalje udvaraju. Kada na Balkanu (ponovno) zakuha, svi hodočaste u Beograd: NATO-ovi generali, trojka EU, ruski ministar, a na vrhuncu krize uvriježeno i američki 'diplomator' Richard Holbrooke. Jugoslavenska državna televizija može prikazivati vladara u središtu svjetskih zbivanja. Kada se Milošević nakon dugotrajnog natezanja preobrazio iz ratnog huškača u mirotvorca, svijet se s olakšanjem do daljneg okretao sljedećem kriznom poprištu - Bagdad je uvijek bio u pričuvi. Milošević je paradoks uzdigao na razinu načela: krize osiguravaju njegovu vlast. Podmeće požare i potom traži plaću za njihovo gašenje. Zahvaljujući takvoj taktici postao je neizbježan čimbenik na Balkanu. Svi su njegovi protivnici, naravno, već odavno prozreli njegovu zlu igru - to baš i nije tako teško. Glasnogovornik američkog ministarstva vanjskih poslova James Rubin opisao je Miloševićevu taktiku primjerenom rečenicom: 'Milošević nije sastavni dio problema - on je njegova bit'. No, u praksi su se i SAD dosad uklapala u 'sustav Milošević'. Pokolj u Račku ponovno nudi priliku za suprostavljanje. Miloševića ne bi trebalo moliti da sjedne za pregovarački stol već mu na vrat natovariti haaški sud. U tamošnjim spisima vjerojatno se u osmoj godini jugoslavenskih ratova nakupilo dosta opterećujućeg materijala. Tko želi uspostaviti mir na Balkanu, ne smije udvarati Miloševiću već ga mora izolirati", upozorava Peter Muench.