RFE-MILOŠEVIĆA PRED SUD-28-12

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 28. XII. 1998. Iz američkoga tiska Dovedite Miloševića pred lice pravde Wall Street Journal (David L. Phillips) "Srpski lider Slobodan Milošević možda je bio prijeko potreban činitelj u nedavnim pregovorima o Kosovu, ali to više nije. Ponovna pojava sukoba na Kosovu sugerira da bi SAD i saveznici trebali ponovno razmotriti svoju politiku i uspostaviti novu stratešku viziju. Dobar početak bio bi optužba za ratne zločine protiv Miloševića, i, u isto vreme, poduzimanje koraka za normalizaciju odnosa s Jugoslavijom. Saveznici jednostavno više ne mogu tolerirati Miloševićevu agresiju koja se ponavlja ili nastaviti da se miješaju u svaku katastrofu koju on pokrene. Postoji matrica u Miloševićevu ponašanju. On stvara krize koje, u skladu s tim, samo on može riješiti. Svojim djelovanjem, Milošević je donio nevolje svom narodu i drugima u regiji. Za to bi trebao odgovarati. Miloševićevi zločini su vrlo dobro dokumentirani, među ostalim, i od eksperata sudske medicine koji su istraživali masovne grobnice u Vukovaru. Etničko čišćenje u Bosni smislio je Milošević, a proveli su ga njemu bliski ljudi. Na Kosovu, postoje izvješća o zbirnim pogubljenjima tijekom kojih su tijela masakrirana, a dijelovi tijela razbacivani naokolo. Dok gospodarstvo propada, raste nezadovoljstvo u samoj Srbiji. Milošević je već iskoristio krizu na Kosovu da obračuna s demokratskom oporbom. Njegove snage ušutkale su neovisne medije, zatvorile dijelove sveučilišta koji su bili previše neovisni i opozvale dozvole za rad nevladinim udrugama. U Miloševićevu neobjavljenom ratu protiv građanskoga društva sigurni su samo mafija i šverceri. U traženju načina da Milošević ode, Zapad može djelovati i praktično i načelno. Potankosti zločina sigurno su dobro poznate generalu Momčilu Perišiću, šefu glavnog stožera koji je bio žrtva prošlomjesečne čistke. On je dokaz za zločine u krugu ljudi oko Miloševića. Njegovo svjedočenje bi definitivno povezalo Miloševića sa zločinima protiv čovječnosti i time ga osramotilo i optužilo kako i treba biti. Međunarodni sud Ujedinjenih naroda za ratne zločine u Haagu trebao bi izdati službeni nalog za uhićenje Miloševića, koga već i neki bivši američki službenici, među njima i bivši državni tajnik Lawrence Eagleburger, nazivaju ratnim zločincem. Iako Milošević tvrdi da Tribunal nema ovlasti u Jugoslaviji, u njegovu mandatu nema izuzetaka. Pod prijetnjom uhićenja, zabrane putovanja za sva lica pod optužbom ili istragom, trebalo bi da bude odlučnije proveden. Njihovi privatni bankovni računi trebalo bi da budu zamrznuti, a imovina u inozemstvu zaplijenjena. Uz to, trebalo bi javno reći da su restrikcije na članstvo Jugoslavije u UN, MMF povezane s izvođenjem Miloševića i drugih ozloglašenih ratnih zločinaca Srba pred sud. Da bi se povećao jaz između Miloševića i srpskog naroda, treba dati na znanje da će sankcije biti potpuno ukinute nakon izručenja Miloševića tribunalu i nakon što se Jugoslavija pokori relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN. Umjesto da potaknu ekstremizam, ove mjere bi, zapravo, pomogle umjerenim snagama u Srbiji. U isto vrijeme, s objavljivanjem optužnice protiv Miloševića, Zapad bi trebalo da uspostavi kontakt s ljudima u Srbiji i Crnoj Gori, poduzimanjem svih potrebnih aktivnosti za širenje građanskog društva. Akademska razmjena, kulturni kontakti, športski događaji, trgovinski kontakti i politički dijalog na taj način će poduprijeti umjerene snage. Trebalo bi pružiti široku pomoć neovisnim medijima, radničkim sindikatima, profesionalnim asocijacijama, ženskim grupama i drugim nevladinim udrugama. Dok sankcije potiču nezadovoljstvo u Srbiji, one također pružaju Miloševiću efikasno oruđe za manipulaciju javnim mišljenjem. On krivi sankcije za nevolje svoje zemlje. Na taj način, on uspješno jača nacionalističke osjećaje i okuplja svoje pristaše. Sankcije su izolirale i osiromašile Srbe kojima se Milošević prikazuje kao spasitelj i zaštitnik. On mora biti okrivljen da bi Srbi shvatili da oni nisu demonizirani zbog njegovih zločina. Nedavni incidenti s pobunjenicima iz OVK-a, ne bi trebali poslužiti Miloševiću kao izgovor za ponovni pogrom nad albanskim stanovništvom na Kosovu. Nužno je dovršiti nasilje na Balkanu. Priznajući da Milošević nije više upotrebljiv, Zapad bi trebao učiniti sve kako bi promovirao demokratsku oporbu, a njega marginalizirao. U međuvremenu, NATO bi trebao osigurati da se Miloševićeve snage povuku s Kosova, i ostanu izvan, kako bi demokracija mogla ući na taj prostor. Sankcije bi trebalo zadržati do pune predaje. Odlazak Miloševića dobro bi činio i Clintonovoj administraciji. To bi značilo uspjeh u vanjskoj politici za kojim se dugo traga i poslužilo kao ključni događaj za administraciju. Ipak, potrebna je jasna vizija. Došlo je vrijeme da se iskorijeni virus militantnog etničkog nacionalizma čija je žrtva Miloševićeva Srbija. Gospodin Phillips je izvršni direktor Međunarodnog programa za rješavanje konflikata na Univerzitetu Columbia u New Yorku. (RFE)