ŠV 20. I. NZZ: PRAVEDAN RAT

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 20. I. 1999. Pravedni rat za Kosovo? "Od svog osnutka prije četvrt stoljeća Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) neprekidno je proglašavana pukim diplomatskim klubom, bezubim tigrom od papira. Takvo gledište omogućuje olako shvaćanje te organizacije, iako njezine aktivnosti stabiliziraju stanje u Čečeniji i Moldoviji, na Baltiku i u Ukrajini, u Gruziji i Bosni. Miloševićeva krnja Jugoslavija napada OESS-ovu misiju na Kosovu i protjeruje njezina šefa Williama Walkera tek što se ova istinski latila svoga posla. Tu zasad diplomatsku eskalaciju napetosti izazvao je pokolj nevinih civila u Račku, koji nosi obilježja 'etničkog čišćenja'. Walker se zgrozio nad pokoljem, proglasivši ga nedjelom srpskih postrojba. U sporazumu o nadzoru primirja između OVK i posebnih jugoslavenskih postrojba, koji ne poštuje nijedna sukobljena strana, misija je nazvana 'diplomatskim entitetom sukladno Bečkoj konvenciji', opremljenim odgovarajućim povlasticama i obvezama. Stoga Beograd može proglasiti američkog šefa misije 'nepoželjnom osobom'. U tom slučaju ironično vrijedi stara formula: kada kaže što smatra istinom, diplomat postaje nepodnošljiv. Po klasičnim pravilima diplomatskog reciprociteta trebalo bi uslijediti protjerivanje jugoslavenskoga predstavništva pri OESS-u. Budući da krnja Jugoslavija nakon suspenzije suradnje u međunarodnim organizacijama više nema svoje predstavništvo u Beču, ta jednostavna metoda nije moguća. Stoga bi svih 54 članica OESS-a moglo kazniti šefove misija Savezne Republike Jugoslavije, akreditirane u njihovim zemaljama; nije vjerojatno da će se 54 zemlje upustiti u takvu diplomatsku eskalaciju napetosti jer znaju da takve geste ne bi ostavile spomena vrijedan dojam na Beograd. Koordinacija takvih mjera međunarodne zajednice - koja to nije - bila bi vjerojatno nemoguća zbog različitih državnih interesa. One bi bile suprotne i dobronamjernom uvjerenju da niti razgovora ne smiju biti presječene sve dok postoji nada u dogovor. OESS bi trebala hladno odbiti povlačenje Walkera. Doduše, taj potez ne bi riješio stalni sukob između Miloševića i civilizirane politike. Pritom valja napomenuti da su takve nade u slučaju Slobodana Miloševića već odavno potpuno iluzorne. Kriminalne metoda tog šefa države poznate su od prvoga rata u Bosni - i tolerirane unatoč tomu. Odnos prema tom totalitarnom komunistu zahtijeva drugačije kalibre od tijekom hladnoga rata prokušane metode tihe vode koja brijeg dere. Čak i nesumnjivi uspjesi brojnih misija OESS-a nisu dovoljni kao odgovarajuća kvalifikacja. Spoznaja da OESS nije pogodan za vojne zadaće nije nikakva novost. Već 1992. postalo je jasno da KESS nije postizao nikakve rezultate u funkciji 'krova' za operacije na Jadranu. Općenito gledano, održivi su samo sporazumi o razoružanju, koje - uzgred budi rečeno - Milošević također ne poštuje. Na Balkanu je nakon nekoliko godina, i to pod američkim vodstvom, intervenirao tek NATO. Daytonski sporazum moguće je provesti u djelo samo zato što ima vojnu potporu. Ponovno se osvećuje kopnjenje političke volje da u borbi protiv Miloševićive taktike iscrpljivanja protivnika bude upotrijebljeno jedino sredstvo koje on poznaje. Svijet nemoćno osuđuje pokolj u Račku i protjerivanje Williama Walkera. Rješenje bi mogao donijeti samo rat protiv Miloševića - kao što bi samo uklanjanje diktatora Sadama Huseina moglo dati poticaj za rješavanje krize u Zaljevu. Takvi angažmani imali bi visoku cijenu i bili bi dugotrajni. No, je li izbjegavanje borbe protiv temeljnog zla jeftinije? Uzgredni učinci - ponajprije neprekinuta rijeka izbjeglica - već danas teško opterećuju regiju i čine tempirane bombe koje nije lako razmontirati. Rat protiv Miloševićeva nečovječnog režima bio bi pravedan zato što je zločine protiv ljudskih prava moguće kažnjavati samo ako je njihov začetnik otjeran s vlasti. Milošević ne bi mogao zatražiti međunarodnopravni imunitet kao bivši šef države. Na potezu bi bio sud za ratne zločince. OESS bi trebao odigrati važnu ulogu u potonjem procesu etabliranja čovječnog društva. Primirje bi pak trebali nadzirati vojnici mirovne postrojbe a ne nezaštićeni promatrači OESS-a", upozorava komentator.