BBC-PREGLED TISKA-19-1

BRITANSKI RADIO - BBC 19. I. 1999. Pregled tiska "Vijest o odluci Beograda da protjera šefa kosovske verifikacijske misije Williama Walkera svi britanski listovi donose na svojim naslovnim stranicama. Ovdašnji tisak na svojim unutarnjim stranicama donosi pregršt izvještaja i analiza te komentara o posljedicama koje je izazvao masakr u selu Račak. 'Dvoličnost i cinizam koji prate krvoprolića u bivšoj Jugoslaviji izjedaju NATO-ovu vjerodostojnost', tvrdi 'The Times' u svom uredničkom komentaru čija je teza da diplomatska aktivnost neće spasiti Kosovo od Srba. 'Predsjednik Milošević je političar lukav i sklon prevari jednako kao i Sadam Husein. On zna da je dugoročno srpski mir na Kosovu neodrživ. Isto tako bilo kakvi pregovori o otvaranju vrata neovisnosti i jačanju OVK. No, list tvrdi da se Miloševićeve kalkulacije ipak temelje na krivom čitanju SAD-a. Kao i Sadam, on svoj prkos usklađuje s onim što vidi na satelitskoj televiziji. Početak sudskog procesa u Senatu američkog Kongresa sakrit će vijesti s Kosova. No, tu je u krivu. Predsjednik Clinton, naime ima dosta razloga da oštro odgovori kako bi dokazao svoj autoritet. Ipak, u jednome je Milošević u pravu: na Zapadu nakon Zaljeva ima sve manje volje da se lansiraju projektili. Zapad je podjeljeniji nego ikad o tome što treba učiniti, no, zato pak odgovornost u nekoj mjeri snosi i OVK koju ne zanimaju rješenja koja bi Kosovo stavila unutar Srbije. Taktika je nehumano cinična - izazvati masakre tipa Račak kako bi Zapad izveo zračne udare. No, NATO nije zračna sila OVK-a. S druge strane, srpska brutalnost uklanja ograde u podupiranju pokreta za neovisnost. Zapad u jednom trenutku mora priznati da je časna opcija diplomacije iskušana te da nije donijela nikakva ploda. Poruka koju general Clark valja prenijeti Beogradu mora biti nedvoznačna. Zračni sudar je posljednja opcija, no tu je opciju Račak samo približio. 'The Financial Times' također donosi urednički komentar, tvrdeći da u slučaju intervencije NATO neće postupati kao neutralni posrednik već kao branitelj neovisnosti Kosova. Opcija kojoj se do sada Zapad iz geopolitičkih razloga protivio. Sve do ukinuća autonomije KOsova 1989., gospodin je Milošević pokazivao rastuće znakove ne samo svoje opakosti već i svoje gluposti. Dokaz tomu je, smatra list, način na koji je postupao nakon masakra u Račku. Ubojstva možda jesu samoinicijativnim činom srpske policije, no tomu je nakon svega gospodin Milošević dao dojam službene politike. Louise Arbour nije mogla ući na Kosovo, a srpska je policija uklonila dokaze odnoseći tijela iz Račka. Ishod svega - nakon nekoliko tjedana tijekom kojih se OVK činila odgovornom za sva kršenja prekida vatre, gospodin Milošević je na sebe navukao više međunarodnog gnjeva nego ikad. Ovog puta Zapad mora biti odlučniji s njime. Milošević se ne smije koristiti međunarodnim promatračima da bi oslobodio svojih osam vojnika te da bi potom naredio da se oni pokupe iz Jugoslavije. Zapad bi morao poduzeti još jednu veliku akciju oko postizanja mira diplomatskim putem. No, Beograd mora shvatiti da je odvajanje od Srbije jedini način da se Kosovo zadrži u širem kontekstu jugoslavenske federacije te da mu se dodijeli status republike. Alternativa političkom rješenju je gori rat od ovoga kojega imamo sada. Rat od kojega Zapad neće moći okrenuti glavu. Teško će biti obnoviti prijetnje zračnim udarima od prošlog listopada, a još će teže biti poslati kopnene snage. Ništa ne može biti više destabilizarajuće od budućih Račkova, smatra 'The Financial Times' u svom uredničkom komentaru. Martin Wolcote u 'The Guardianu' tvrdi kako na vrletima Kosova Zapad očekuje sukob s Miloševićem koji je tako pažljivo izbjegavao u Hrvatskoj i u Bosni. Kosovo, naime, povezuje dva ključna pitanja: što će biti sa Srbima nakon što ih je neuspjeli pokušaj osnivanja 'super Srbije' ostavio ogorčeno zbunjene i što će se dogoditi s Albancima raspršenim preko pet država čiji bi san života o jedinstvenoj državi mogao dovesti do mnogo nevolja. Autor vidi tri moguća ishoda. Prvo je opći rat na Kosovu, povlačenja zapadnih promatrača i kraj napora da se nadzire stanje. Drugo - djelomično sučeljavanje s Miloševićem nakon čega bi on prihvatio raspoređivanje znatnih oružanih snaga na Kosovu u očekivanju političkog rješenja koje bi bilo neovisnost ili nešto vrlo blisko tome. Treće - puno sučeljavanje s Miloševićem, zračni udari, NATO- ovi vojnici na terenu, čak i uz srpsko protivljenje. Prva bi opcija bila katastrofična, druga teška no prihvatljiva, treća vrlo opasna no, čini se kako će o njoj Zapad u jednom trenutku morati porazmisliti, smatra Martin Wolcote u 'The Guardianu'. (BBC)