RDW-PREGLED TISKA-19-1

NJEMAČKI RADIO - RDW 19. I. 1999. Pregled tiska "Glavna tema vanjskopolitičkih komentara i danas je Kosovo. 'Allgemeine Zeitung' iz Mainza osvrće se na ponašanje Beograda prema međunarodnoj zajednici, oprimjereno uskratom vize glavnoj tužiteljici haškoga suda Louisi Arbour: 'To je tako jednostavno: Na Kosovu nema rata, pa slijedom toga nema ni ratnih zločina koje bi glavna tužiteljica UN-ova suda trebala istražiti. (...) Netaktičnost srbijanskog državnog vodstva više se ne može pratiti, a zapadne se demokracije moraju pitati koliko su svojim obzirom prema Beogradu pridonijele takvom statusu. Predsjednik države Milošević u svakom slučaju poznaje samo jezik nasilja. Tomu se moraju orijentirati svi oni koji bi htjeli zaustaviti ubijanja na Balkanu. Potrebna je žurba jer pedeset mrtvih u pokolju u selu Račak vrište za osvetom', konstatira 'Allgemeine Zeitung' iz Mainza. 'Bremer Nachrichten' drži kako političkoga rješenja za Kosovo nema: 'U čemu bi se takvo rješenje moglo i sastojati? U integraciji kosovskih Albanaca u jednu propalu, osiromašenu i podivljalu državu? Bijeda cijele regije vapi za novim političkim poretkom, za povijesnom jasnoćom; jedan Milošević može tako dobro 'pecati' samo u mutnim vodama sadašnjosti. Ali zapadna Europa trenutačno prije gubi zanimanje. Ono će jamačno ponovo narasti tek onda kad na stotine tisuća kosovskih Albanaca bude šatorovalo uz ograde naših granica'. M?nchenski 'Sueddeutsche Zeitung' objašnjava Miloševićevo ponašanje: 'Milošević se dakle ne mora bojati vojne kazne za umorstva u selu Račak. Bilo bi tipično za njega da to iskoristi kao pismeno zajamčenu povlasticu za mučenje Kosovara. Zapad zato mora ponovo postati sposoban za djelovanje. Pouka iz trenutačnog škripca glasi: vojni planovi bez političkoga koncepta su bezvrijedni. Samo kad Albanci budu dobili jamstva da će njihova autonomija biti zaštićena Zapad bi mogao ponovno imati utjecaj na njih. Ali za to mora biti spreman na dugoročni angažman na Kosovu, čak i s kopnenim postrojbama kao što je to bilo i u Bosni nakon daytonskog mira. I tek tada Zapad može uvjerljivo prijetiti Srbima - kako bi se spriječio sljedeći masakr'. Dok 'Frankfurter Rundschau' tvrdi kako će Milošević jezik generala bolje razumjeti nego jezik rječitih diplomata, 'Oberpfaelzer Nachricht' iz Weidena konstatira: 'Čudno - za sada su izostale teške prijetnje NATO-a. Možda je taj vojni savez uvidio kako bi time postao samo još nevjerodostojniji. Jer do danas se na Kosovu stalno odvijalo prema istom uzorku: Savez razgovara sa Slobodanom Miloševićem, prijeti, on prividno zviždukom opozove svoje postrojbe, dođe i do nekog primirja koje se promptno ponovno krši. Drugim riječima: Predsjednik u Beogradu ni u kojem slučaju se ne da uplašiti od Zapada. Čak ni zapadni Europljani nemaju koncepciju buduće politike na Balkanu koju bi prihvatili svi. A upravo bi to bio primarni preduvjet za vojnu intervenciju'. Kao i njemački komentari, ni britanski 'The Times' ne zrači optimizmom: 'NATO nije ratno zrakoplovstvo Oslobodilačke vojske Kosova. Ali strahovanja da bi ovaj vojni savez mogao biti branitelj nekog pokreta za neovisnost blijede pred srpskom brutalnosti. Europske zemlje ne bi smjele u svojoj sredini prihvatiti nikakav masakr koji bi doveo do izbjegličkih valova. Jednom se mora priznati kako je uvažena diplomacija zakazala. Nema nikakvoga uporišta za to da bi predsjednik Slobodan Milošević reagirao na bilo što drugo osim na ozbiljnu vojnu prijetnju'. Austrijski bulevarski list 'Kronen Zeitung' međutim smatra kako NATO ne bi trebao intervenirati: 'Intervencija zapadnih vojnika, kao što je primjerice bilo u Vijetnamu, ne bi dovršila rat već bi ga ojačala. (...) Bombe ne donose rješenja, a to smo upravo vidjeli kod napada protiv iračkoga diktatora Sadama Huseina. Oni su ga samo ojačali. Isto vrijedi i za Miloševića u Beogradu. Sa svakom nedorečenom mjerom Zapada raste njegova moć (...). Jednoga će ga dana Zapad prihvatiti kao jedinog koji može napraviti reda na Balkanu i cijeli taj sukob zaboraviti'. Švicarski 'Der Bund' analizira Miloševićevu strategiju: 'Već u Bosni i u Hrvatskoj, od početka rata s OVK i na Kosovu, masakri su bili sredstvo za kojim su, pod navodnicima, sigurnosne snage predsjednika Miloševića uvijek posezale. Svrha mu je etničko čišćenje. Zapad odvajanje Kosova od Srbije međutim ne želi dopustiti kako ne bi nastao presedan. To Milošević zna. Tako bez straha dopušta da njegove postrojbe uvijek čine takve strahote. OESS će i dalje pokušavati nedostatnim sredstvima spriječiti najgore. NATO će i dalje odugovlačiti. Europska će unija pokušavati koordinirati svoju vanjsku politiku i jednom će opet biti na Sjedinjenim Državama da donesu neku konkretnu odluku'". (RDW)