FR-LE MONDE 17.1. EURO I DALJE

FRANCUSKA LE MONDE 17. I. 1999. Ići dalje od eura, ali kako? "'Europska unija mora postati snažan politički subjekt koji će se moći potvrditi': takvu si je zadaću postavio njemački ministar vanjskih poslova, 'zeleni' Joschka Fischer, u govoru koji je u utorak 12. siječnja održao u Europskom parlamentu u prigodi označivanja početka njemačkog predsjedanja. Samo nešto više od tjedan dana nakon uspješnog uvođenja eura, gotovo posvuda u Europi rasplamsala se rasprava o značenju eura u budućnosti europske građevine. No, izuzmu li se neslomljivi protivnici Europe, kako lijevi, tako i desni, postoji neka vrsta konsenzusa o pojedinim pitanjima: euro poziva na nove korake u ujedinjenju; podjela monetarne suverenosti ne može djelovati bez veće suradnje, ponajprije na socijalnom polju, ali i na poljima na kojima su se ovlasti države do sada brižno čuvale, poput proračunske, porezne i politike plaća. Europa eura - a upravo je to pouka zadnjih mjeseci - ne smije biti šepava građevina u kojoj tržišne snage, prepuštene same sebi, neće više imati pred sobom nikakve pravne okvire koji će odgovarati važnosti uloga. Upravo su to smatrali potrebnim opetovati francuski i njemački ministar financija Dominique Strauss-Kahn i Oskar Lafontaine, u govoru koji je u petak 15. siječnja objavio 'Le Monde'. Treba li zbog toga ubrzati događanja, budući da bi ostalo vremena da se jednom zasvagda unutar ustroja koji ima obilježja saveza, učvrsti iskustvo pedesetogodišnjeg bjesomučnog rada koji je bio potreban da bi se približili snu utemeljitelja Europe? Mnogi razlozi govore u prilog tomu. Europska ideja koja se nametnula na monetarnom, i koja se nameće na gospodarskom polju, krči sebi put i na polju obrane i vanjske politike. Tony Blair koji se pričinjao da pristaje uz ideju europske obrane, pružio je partnerima granu za koju su se ovi brže bolje uhvatili. G. Fischer je u Strasbourgu pazio da ne donosi konačne zaključke koji bi mogli biti neugodni njegovim partnerima. No, tvrdi on, 'novac, sigurnost i ustav jesu tri temeljna stupa na kojima počivaju suvremene nacionalne države, a uvođenjem eura načinjen je prvi korak k njihovu većem povezivanju u Uniji.' Čini se da stajališta koja se zadnjih dana čuju u Francuskoj govore da smo na početku nove rasprave koju zapravo nitko nije htio nastaviti nakon teškog referenduma 1992. o ugovoru iz Maastrichta. Neuspjeh Europskog vijeća iz Amsterdama o reformi europskih ustanova, pitanje gospodarske vlade područja eura, omogućili su pristašama bolje povezane Europe da se čuje njihovo mišljenje. No željeni se pokretač nije uspio pronaći. Približavanje europskih izbora u lipnju djeluje povoljno ako mučni pregovori o financiranju Unije, koji su u tijeku, ne budu previše utjecali na europsku klimu. Prijepor oko zajedničke agrarne politike i nova podjela strukturnih fondova (dvije reforme koje treba provesti prije proširenja Unije) do ožujka će još zadati muke francuskim čelnicima i zacijelo će nanijeti štetu kohabitaciji. Lionel Jospin je na oprezu. O tomu svjedoči govor koji je u utorak 12. siječnja održao u Matignonu. Premijer misli da 'uvođenje zajedničkog novca mora otvoriti put reformi ustanova kako bi Unija bila jasnija, djelotvornija i više demokratska'. No, kao i uvijek kada stvari postanu ozbiljne na europskom planu, on odmah ističe kako se 'ne može biti suvremen ako se zaboravljaju značajke koje su svojstvene Francuskoj'. Francuska se mora 'uvjeriti u postojanost polazišta koja dijelimo. Ona mora očuvati svoju osobnost, čija je jezgra oblikovana prema republikanskom uzoru', tvrdio je. Slično je govorio na susretu socijalista na vrhu u Malmoeu u lipnju 1997., nakon izborne pobjede socijalističke stranke, dok se pripremao za teške susrete s Nijemcima na kojima je trebalo utvrditi uvjete za uvođenje zajedničkog novca. Politika koju otada vodi premijer, a koja je najuže povezana sa Jacquesom Chiracom, obilno je urodila plodom. Uvođenje eura, kako je Pariz i želio, pratila je politika zapošljavanja i boljeg gospodarskog usklađivanja. Francuzi su do sada razmjerno dobro prihvaćali euro, ali ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da su prilike nesigurne. Čini se da se bliski krugovi g. Jospina plaše nekontrolirane rasprave koja bi izazvala ne samo uzmak javnosti, već i nastanak pukotina koje je Matignon sve dosad uspijevao prikrivati unutar 'višestranačke' većine. No nakon izazova ministra vanjskih poslova, čiji je euroskepticizam znan svima, Daniel Cohn-Bendit iz stranke zelenih nije čekao da iskoristi prigodu. 'Jedan me problem suprotstavlja Jeanu-Pierreu Chevenementu. On drži, rekao je u četvrtak 14. siječnja u Villepinteu, da je Europa gomila nacija, za mene je Europa nešto drugo, ona je rođenje nove političke institucije koja može bolje štititi građane zemalja koje čine Europu, što je korak prema svojevrsnom federalizmu'", piše na naslovnoj stranici lista Henri de Bresson.