DE-E-EU-NJEMAČKA-Organizacije/savezi-Vlada +NJ13.I.SZ:AMBICIJE SCHROEDERA ZA EU ++NJEMAČKA+SUEDDEUTSCHE ZEITUNG+13. I. 1999.+Schroeder je uzeo prevelik zalogaj+"Njemački savezni kancelar Gerhard Schroeder često pokazuje da zna
+spretno taktizirati. No, na sadašnjoj paralelnoj dužnosti +predsjednika Europske unije potkrala mu se ozbiljna greška. +Tijekom šest mjeseci svoga predsjedanja EU postavio je sebi ciljeve +koje nije moguće ostvariti, a on ih unatoč tome hvali na sva usta. +Time kancelar stavlja na kocku svoj ugled. Neki već tvrde da će +predsjedanje europskim Vijećem ministara i konferencijom na vrhu +biti Schroederov lakmus-test koji će navodno pokazati je li novi +kancelar istodobno i državnik.+Izlaganje takvim provjerama nije bilo nužno. Cilj njemačkoga +predsjedanja jest reforma financija, subvencijskih fondova i +agrarne politike EU. Tko poznaje bruxellske procedure za donošenje +odluka zna da bi za svaku od te tri reforme trebalo postaviti rok od +nekoliko godina. Želja i cilj njemačke vlade da sve tri reforme +provede u roku od deset tjedana, do kraja ožujka, jednostavno je +apsurdna. Schroeder je mogao bez opasnosti za svoj ugled prigušiti +očekivanja umjesto što ih još i glasno potpiruje. Treba samo
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
13. I. 1999.
Schroeder je uzeo prevelik zalogaj
"Njemački savezni kancelar Gerhard Schroeder često pokazuje da zna
spretno taktizirati. No, na sadašnjoj paralelnoj dužnosti
predsjednika Europske unije potkrala mu se ozbiljna greška.
Tijekom šest mjeseci svoga predsjedanja EU postavio je sebi ciljeve
koje nije moguće ostvariti, a on ih unatoč tome hvali na sva usta.
Time kancelar stavlja na kocku svoj ugled. Neki već tvrde da će
predsjedanje europskim Vijećem ministara i konferencijom na vrhu
biti Schroederov lakmus-test koji će navodno pokazati je li novi
kancelar istodobno i državnik.
Izlaganje takvim provjerama nije bilo nužno. Cilj njemačkoga
predsjedanja jest reforma financija, subvencijskih fondova i
agrarne politike EU. Tko poznaje bruxellske procedure za donošenje
odluka zna da bi za svaku od te tri reforme trebalo postaviti rok od
nekoliko godina. Želja i cilj njemačke vlade da sve tri reforme
provede u roku od deset tjedana, do kraja ožujka, jednostavno je
apsurdna. Schroeder je mogao bez opasnosti za svoj ugled prigušiti
očekivanja umjesto što ih još i glasno potpiruje. Treba samo
podsjetiti na propuste bivše vlade i same Europske unije.
Europska zajednica zahvaljuje svoj današnji financijski ustav
uglavnom velikodušnosti Helmuta Kohla. On je, primjerice,
siromašnijim rubnim zemljama EU 1992. dva puta zaredom obećao da će
njima namijenjeni subvencijski fondovi biti udvostručeni.
Godišnji saldo njemačkih uplata EU u vrijednosti većoj od 20
milijarda maraka valja, između ostalog, pripisati i takvim
obećanjima. Bivši njemački kancelar trebao je tada znati da Bonn
neće u beskraj prihvaćati takvo financijsko puštanje krvi. Stoga je
on, Kohl trebao u Vijeću ministara EU pravodobno izgraditi pritisak
u smjeru financijskih reforma, koje će rasteretiti njegovu
zemlju.
No, Helmut Kohl postupao je upravo suprotno - godinama nije činio
ništa jer je bio svjestan da financijska reforma pretpostavlja
agrarnu reformu jer poljoprivreda dobiva oko polovice od ukupno 170
milijarda koje svake godine raspodjeljuje EU. Bivša vlada nikada
nije prihvaćala mogućnost štednje na teret seljaka. Novi njemački
premijer nema na raspolaganju godine, potrebne EU za skupljanje
snage za teške odluke. Schroeder mora promijeniti i dosadašnju
njemačku politiku na važnim područjima poput poljoprivredne
politike i ostatka politike subvencija. Taj je proces dugotrajan.
Potonje razlaganje nove politike partnerima traje još dulje. Nova
njemačka vlada nije još dostavila ni nacrte. Partneri i ne znaju što
Nijemci smjeraju.
Nova njemačka vlada mora na određeni način ispaštati ležeran
pristup ranije njemačke vlade u europskoj politici uz pomoć
poreznih obveznika. Reforme poput ovih, nametnutih aktualnom
predsjedatelju EU, dosad su provođene uz premisu da će europska
zajednica dobivati više novca nego dosad. Razvila se posebna logika
bruxelleskih pregovora: tko postavlja zahtjeve i teži odlukama,
mora nešto i ponuditi. Tko nešto želi, mora platiti. Helmut Kohl
želio je da njegov europski ideal bude proveden u djelo te je zato
bio spreman na velikodušnost. No, njegov nasljednik mora
podastrijeti zahtjeve koji nisu u skladu s tom logikom već se
međusobno isključuju. Financijska reforma koju Schroeder
priželjkuje opteretit će mnoge države-partnere, ali rasteretiti
samu Njemačku. Tako se ne može pregovarati u sadašnjoj EU.
U okviru bruxelleske financijske reforme štedit će svi ili neće
štediti nitko. Formula ujedinjenja mogla bi - pod uvjetom da se taj
račun uopće pokaže ispravnim - glasiti samo ovako: drugi moraju
biti nešto, a Nijemci nešto više rasterećeni. No, njemački kancelar
previše je glasno prosvjedovao protiv njemačkog netto-salda da bi
se sada mogao pomiriti s tako skromnim rezultatom svog
predsjedanja. U tom bi se slučaju osvetila još jedna taktička
pogreška. Schroederu bi bilo bolje da je svoje želje za pravednijom
raspodjelom tereta uputio preko diplomatskih kanala u proceduru
donošenja odluka odlučno ali decentno, ne iznoseći ih pred
mikrofonima. Tako je mogao bolje uvjeriti susjede u EU da misli
ozbiljno te da ne želi samo voditi kampanje za vlastitu
popularnost. No, šteta je načinjena te se postavlja pitanje kako će
kancelar preživjeti predstojećih pet i pol mjeseci svog
predsjedanja EU.
Odgovor: zasigurno će se truditi ali na kraju neće moći pokazati
gotovo ništa konkretno te će teško objasniti zašto je ipak bio
uspješan. Valja pretpostaviti da će agrarna reforma biti
prihvaćena - ali ne za predsjedanja kancelara Schroedera. Nadalje,
bit će vjerojatno provedena i financijska reforma - također jednoga
dana. Sigurno je samo jedno: netto-saldo će ostati isti",
zaključuje Winfried Muenster.